Hoćemo li početi pričati otvoreno o stvarima koje se dešavaju i mogu se desiti svakoj od nas? Hoćemo li pomoći ženama koje se osjećaju kao da su same na svijetu? Čekala sam ovaj mjesec da bih pisala o svom iskustvu, jer je 15.10. dan sjećanja na bebe izgubljene tokom trudnoće i neposredno nakon poroda. Oktobar je i mjesec kada sam se i lično rastala od onoga koga nikad nisam upoznala.
“Gospođo žao mi je, ali srce vaše bebe ne kuca” – riječi su doktora koje su mi odjekivale u glavi poput najjačeg i najdužeg zvona ikad. “Dešava se učestalo. Jedna ste od četiri žene čija prva trudnoća završi spontanim pobačajem” – slušala sam potpuno odsutna u svojim mislima.
„Mlada si i zdrava i možeš još imati djece“ – nastavlja, a ja razmišljam da li da mu kažem: “Da je vama žena umrla i da vam kažem kako je teško, ali da ne tugujete, jer ima mnogo žena na svijetu…bez sumnje ćete se opet oženiti. Kako bi se osjećali”?
U augustu mjesecu 2013. godine ostala sam u drugom stanju. Radovala sam se trudnoći, jer je ona bila logičan slijed dugogodišnje ljubavi mog sadašnjeg supruga i mene. Nikad nisam ni pomislila da stvari mogu krenuti neočekivanim tokom, jer sam imala tu sreću da lako i brzo zatrudnim. U osmoj sedmici trudnoće, na prvom ljekarskom pregledu, saopšteno mi je da se plod ne razvija i da je srce bebe prestalo da kuca. Poglede nevjerice između supruga i mene i užasno mučnu tišinu koja je zavladala u prostoriji, nikad neću zaboraviti.
Nakon sedam dana vratila sam se na posao. Nisam imala problem pričati otvoreno o svom gubitku. U tom periodu susrela sam s mnogim stvarima koje su me naučile dosta toga. Činjenica je da žene nerado pričaju o pobačajima. U našem društvu se na to još uvijek gleda kao na nešto što te trajno obilježava kao nezdravu, neposobnu i “jalovu mladu”. Strašno! Žene bi mi, kada bih pričala o svom slučaju, sa suzama u očima, otvarale dušu i pričale o svojim iskustvima. Trebale su nekoga ko će prvi to priznati. Jer ih je sramota…
Ženama koje su preživjele spontani je ponekad bolje ne govoriti ništa, nego pričati o svojim životnim problemima kako biste ublažile njihov gubitak. One traže da čuju one koje su prošle isto, jer samo tako znaju da će njihova bol biti shvaćena. U tom periodu prolazimo kroz sve faze žaljenja i potpuno je pogrešno kada porodica i okolina potiskuje i ne želi o tome da priča, jer je tobože sramota…treba što prije da se zaboravi. Dajte sebi PRAVO DA TUGUJETE. Upravo je to dozvoljavanje sebi žalovanja zbog gubitka, put ka lakšem prihvatanju i bržem oporavku.
U tako teškim momentima kada razmišljate kojeg je spola bila bila beba, kako bi izgledala da se rodila, kada brojite kojeg datuma bi se rodila i računate njen horoskopski znak, dozvolite sebi da glasno pričate o tome. Na ono “pa to nije bila baš beba” jasno odgovarajte da ljudski duh nema „veličinu“. Život započinje začećem, nije važna veličina, i sposobnost tijela i uma. Ne dozvolite sebi da nadvlada ljutnja i bijes, prema sebi i svom tijelu koje se doživljava kao neadekvatno samo zato što je okolina tako nametnula.
I ono najvažnije – sve faze kroz koje prolazite potpuno su normalne i treba ih pustiti da idu svojim tokom. Ako vam se plače – plačite, ako želite da se osamite – budite sami, ako ste pak dobro raspoloženi i nastavljate dalje sa svojim životom – i to je normalno i ne sramite se zbog toga. Neka se srame oni koji na gubitak djeteta gledaju sa prezirom i kategorišu takve žene u one “kojima nešto nedostaje”. Fokusirajte se na to da otkrijete razlog neuspjele trudnoće (ja sam se na to fokusirala). Iako nikad nisam otkrila uzrok, saznala sam se nevjerovatne stvari zbog kojih se spontani može desiti. Jedna od njih je manjak D vitamina u krvi koji treba da se prekontroliše ukoliko planirate trudnoću. Nizak nivo D vitamina može biti uzrok nemogućnosti začeća, ali i razlog zastoja ploda u razvoju.
Kako god, osnovna stvar je otvoreno pričati o gubitku ako osjećate potrebu za tim i smatrate da će vam biti lakše. Statistika kaže da ste jedna od četiri i treba da budete svjesne da niste same. Spontani pobačaj je nešto što se dešava svaki dan, sat, minut…
Pet mjeseci nakon gubitka ponovo sam ostala u drugom stanju i dobila najdivnije biće na planeti. Životni padovi i služe da bi nas pripremili za još veće uzdizadnje i uspjehe. I ako upravo prolazite kroz ovaj težak period zvani spontani pobačaj, pripremite se jer dolazi ono što će vas vinuti u najveće visine. <3
Šaljem vam ogromnu podršku i ljubav! Niste same…
Preuzeto sa: www.eninamama.com
Eninu mamu možete pratiit na:
Blog: eninamama.com
FB page: https://www.facebook.com/eninamama/
Instagram: enina.mama