Prije nekoliko dana konačno smo pelenama rekli “zbogom”. Neko će možda reći da smo trebali ranije ali iskreno nisam htjela forsirati bilo šta dok ne osjetim da je spremna.
Svako dijete je priča za sebe i sigurna sam da postoje oni koji su počeli ići na tutu sa godinu dana ali i onih koji su “prešišali” i treću. Nisam se mnogo trudila oko toga da po svaku cijenu skine pelenu ali sam nekako u svojoj glavi znala da je to period kad napuni dvije i po godine.
Početak je bio užasan. Sjedila bi na tuti po pola sata a kada bi ustala govorila bi da je završila…a tuta čista. Nekoliko puta sam joj obukla gaćice ali sam, nakon što sam je izvela u park u gaćicama shvatila da svjesno trpi i da ima strah od obavljanja nužde bilo gdje osim na tutu. Tri sata u parku bez pelene i njeno grčenje nogica signaliziralo mi je da smo u problemu, a čim bih joj stavila pelenu za minutu bi se otegla do poda.
Primala sam razne savjete od toga kako trebam ubrati prut pa prijetiti, do toga kako je trebam pustiti i više od tri sata da trpi pa će valjda nekada piškiti…međutim odlučila sam se konsultovati sa pedijatricom. Nakon razgovora u kojem mi je objasnila kako dijete ne smije trpiti jer postoji opasnost da se mokraća vrati u bubrege i da se prošire mokraćni kanali odustala sam od ideje da joj skidam pelenu dok prvu nuždu ne obavi u tutu.
Nije bilo načina da je ucjenim dok mi na pamet nije pao lak za nokte (prethodno joj ga nisam nikada stavljala a znala sam da ima ogromnu želju da joj noktići budu šareni). Obećala sam da ću joj za svaku “pišu” u tutu nalakirati po nokat pa smo dobili samo dvije kapi (valjda da mi testira obećanje). Mudrica se ispraznila tek onda kada je svih deset noktića bilo u boji. Shvatila sam da je strah prevaziđen i da je takav pristup prema djetetu, u kojem mu pružamo motivaciju jedini ispravan i najbolji.
Nagrade su od velike važnosti kad je u pitanju odvikavanje od pelena. Odaberite sitnice kojima se vaše dijete zaista raduje. Neka to budu šarene naljepnice, „tetovaža“ na rukicu ili omiljeni slatkiš. Odvedite dijete u prodavnicu i kupite mu neku igračkicu kao nagradu za jedan cijeli dan obavljanja nužde na tuti, bez nezgodica.
I ovdje savjetujem kao i za sva ostala poređenja…ne pratite i ne mjerite se sa drugim mamama koje od svoje djece hoće praviti čuda od djeteta. Vrijeme za tutu je onda kada vam djete to signalizira a ne onda kada vam komšinica ili prijateljica kaže da jeste.
Ponosno bilježim da je Ena sa dvije godine i sedam mjeseci (a ne sa godinu dana) uspješno rekla peleni “goodbye”.
P.S. S noćnom se još uvijek družimo zbog količine vode koju popije pred spavanje…I ne smeta nam 🙂
Tekst preuzet sa: www.eninamama.com