Kada krenemo dijete odvikavati od pelena i učiti ga kako da obavi nuždu u wc školjku ili na tutu, jedna je stvar koju bi svaki roditelj trebao zapamtiti.
Ako je dijete uistinu spremno, sve će ići vrlo lagano i jednostavno.
Podrazumijeva se da je svako dijete drugačije i da će taj proces proći drugačije sa svakim pojedinim djetetom. Ali – nikada, ni pod koju cijenu, nemojte forsirati odvikavanje od pelena!
Većina roditelja spusti glavu i osjeti određenu nelagodu kad netko primijeti ili komentira da njihov trogodišnjak još uvijek nosi pelene, a svima nam je poznata rečenica “Što je još uvijek u pelenama?”
No, tjerajući dijete na odvikavanje od pelena kada ono što uvijek nije spremno napraviti tako veliki korak, zaista ne može polučiti ničim, osim negativnim reakcijama i lošim posljedicama.
Dijete, jednostavno rečeno, mora biti fizički, psihički i emocionalno spremno (ne zrelo, već spremno) da iz pelene prijeđe u gaćice.
Iz našeg osobnog iskustva, zaista mi je drago što smo odlučili slijediti svoj osjećaj i pričekati, prepustiti našoj djevojčici da ona odluči kada će biti spremna maknuti se od pelena.
Pošto sam samo ljudsko biće, nije mi bilo svejedno kada bi po tko zna koji put čula od strane poznanika ili neke dobronamjerne osobe “Što tako velika cura još uvijek radi u pelenama?”, ali nisam dopuštala sama sebi da se upuštam u bilo kakve rasprave glede toga.
S druge strane, osjećala sam poprilično nezadovoljstvo i revolt kada bi mi sličnim pristupom odgojiteljica u vrtiću ili zdravstvena djelatnica, osobe za koje bi smatrala da su obrazovane u tom području i sposobne razumjeti taj proces, pokušale forsirati odvikavanje od pelena “zato jer je ona sad velika i shvaća puno toga”.
To su bile situacije u kojima sam čvrsto zauzela svoj stav i dala im do znanja da ćemo se odviknuti od pelena kad dođe vrijeme za to, niti jedan trenutak prije.
Bila je stara oko 3,5 godine kad je sama odlučila da želi nositi gaćice i obaviti nuždu na tutu. I nikakvih problema nije bilo, nikada se nije poželjela vratiti natrag i nikada nismo imali većih incidenata glede toga.
Sve je proteklo vrlo lagano – za što sam uvjerena da je zadužen upravo taj stav “Nećemo forsirati!”. Jer iako su maleni, oni odlučuju o svom tijelu i najbolje će znati kada će biti spremni napraviti određeni korak.
Ukoliko vas tako nešto tek čeka, postoje određene smjernice koje vam mogu pomoći olakšati cijeli proces odvikavanja od pelena, no, nemojte zaboraviti, vaš stav je prvenstvena stavka:
- Ako odlučite kupiti tutu, pokušajte ju uključiti u igru s vašim djetetom. Primjerice medvjedić ide na wc upravo na tu tutu. Ili možete čitati djetetu neke priče u kojima se radnja odvija oko tute.
- Zapamtite da djeca najbolje uče kroz primjer. Kada vi odete na wc, a vaše dijete odluči ići za vama, pričajte mu što radite tamo. Svako dijete je znatiželjno i velika je vjerojatnost da će vas pokušati imitirati.
- Ukoliko se dijete počinje učiti na tutu, nije loša ideja posjedovati više od jedne. Također bi bilo zabavno da dijete u trgovini samo odabere tutu kakvu želi.
- Prije nego krenete s odvikavanjem, možete igrati s djetetom igru da sjedne obučeno na tutu, tek toliko da dobije taj osjećaj. Nikako nemojte forsirati ukoliko dijete ne želi tamo sjediti; no ukoliko želi, možete ga animirati i pjevati pjesmice o tuti dok sjedi na njoj.
- Nakon što se dijete nauči sjediti obučeno na tuti, pokušajte skinuti odjeću i staviti ga da sjedi. Ako kaže da – super, a ako kaže ne – nema veze. Nemojte praviti veliku stvar od toga. Cilj vam je da se dijete osjeća ugodno sjedeći na tuti. Djeca te dobi su najčešće stalno u pokretu i poanta nam je napraviti tutu mjestom na kojem će dijete ipak htjeti provesti barem neko vrijeme.
- Kada se potpuno nauči sjediti na tuti, počnite prazniti pelenu tako da sadržaj istresete u tutu, prije nego ga bacite u wc školjku. Objasnite djetetu da je svakoj kakici i piškici mjesto u tuti, a zatim zajedno sve bacite u wc školjku i mašite nuždi dok odlazi (pa-pa kakica).
- Kada napokon obavi nuždu u tutu, nemojte napraviti veliku stvar od toga (kako dijete ne bi bilo pod pritiskom zbog vaše reakcije), ali opet nemojte ni da to prođe nezapaženo. Primjerice, možete ga nježno podragati po glavi i reći mu “Super, baš si lijepo to obavio.” Zapamtite, ovo je odluka djeteta i na njemu je kontrola tog procesa, zato bez pritiska.
- Nemojte forsirati prelazak u gaćice, sve dok dijete ne bude spremno. Pustite ga da sam odluči kako želi obući gaćice s njegovim omiljenim likom iz crtića.
- Lagano, ali sigurno, počet ćete opažati znakove da vam dijete mora obaviti nuždu. Primjerice, umiriti će se i čučnuti. Tada nježno možete priupitati “Jesi li spremam kakati? Idemo na tutu?”. Prirodno je za ljude da trebaju privatnost kad obavljaju nuždu. Stoga ukoliko vaše dijete u tom trenu ne želi nikog u svojoj blizini, poštujte njegovu privatnost, koliko god vam se to može učiniti smiješnim, pošto je on još uvijek tako malen.
- Pokušajte napraviti određenu rutinu s obavljanjem nužde. Primjerice, neka vam dan započne tako da dijete prvo stavite na tutu, obavilo ono nuždu ili ne. Zatim poslije doručka, pa oko podne, zatim poslije ručka i tako dalje kroz dan (i noć, barem na početku, dok ne uhvatite ritam). Vrlo brzo ćete i sami znati u koje vrijeme je najpogodnije dijete staviti na tutu ili će vam jednostavno ono samo reći da mora ići. No, nemojte smetnuti s uma da i kad počnu govoriti što i kada žele, djeca nekad jednostavno zaborave (primjerice ako su usred igre), pa ne bi bila loša ideja da ih sami podsjetite i pitate trebaju li na wc.
- Očekujte nezgode. Nemojte iskazivati razočaranje kad se takav incident dogodi jer kad dijete osjeti pritisak, može se dogoditi da će odustati ili se pobuniti. Radije pokažite “ma nema veze” stav jer zaista nema veze, učimo kroz nezgode i dijete mora znati da mu roditelj ne zamjera što ovaj put nije uspio obaviti nuždu na tutu. Drugi put će zato uspjeti.
- Budite entuzijastični, ali nikad nametljivi! Nikad nemojte dijete kažnjavati ili omalovažavati zato jer je doživjelo nezgodu i obavilo nuždu u gaćice!
- Nemojte započinjati s ovim procesom ako ste vi pod stresom i nemate vremena u potpunosti se posvetiti. Vi ste djetetov oslonac i potpora pa stoga radije pričekajte nego da krenete u nezgodno vrijeme. I nemojte kretati s odvikavanjem od pelena ako se trenutno nalazite u tijeku nekog drugog velikog životnog događaja, kao što je preseljenje ili dolazak drugog djeteta.
- Pripazite na zatvor kod djeteta. Često, kada se odviknu od pelena, djeca mogu imati problema sa zatvorom prilikom obavljanja velike nužde. Ukoliko isto primijetite, potražite stručnu pomoć i adekvatno se posvetite tom problemu, kako bi ga što prije i uspješnije riješili te kako dijete ne bi razvilo strah od obavljanja nužde zbog boli koju uzrokuje tvrda stolica.
- Nemojte zaboraviti svoju ulogu u odvikavanju od pelena. Vi ste djetetov oslonac i potpora. Najuspješniji način da se dijete odvikne od pelena je da je ono samo spremno na to! Radije pričekajte ako smatrate da dijete nije spremno ili ako jednostavno nije dobar trenutak za to. Nemojte popuštati pritisku drugih. To je vaše dijete i ono samo odlučuje kada će biti spremno.
Svako dijete će, prije ili poslije, proći ovaj proces i uspješno se odviknuti od pelena. Na neki način, to je proces učenja, a kao što to možemo uočiti kod svakog procesa učenja; dijete jednostavno mora biti spremno, a roditelj je tada tu da dijete ohrabri i osigura mu sigurno okruženje.
Uspješnost odvikavanja ovisi o vašem roditeljskom stavu glede ovog procesa, stoga morate znati da ćete nježnim pristupom uistinu pružiti sve potrebne preduvjete kako bi dijete sigurno zakoračilo u to novo razdoblje svog života.
Izvor: modernoroditeljstvo.com