Evo na početku jedno veliko hvala mojim dragim Gugutkama sa foruma na lijepim i iskrenim željama tokom trudnoće, pred porod i sada dok mi je beba u naručju. Uslišene su sve moje molitve, otjerani strahovi, potisnute traume jer mi je ovaj porod bio jedno prelijepo iskustvo. Moj drugi porod je započeo poput prvog. Pukao je vodenjak. S tim da mi je sluzni čep ispao dan prije. Bila sam u 39+5 sedmici trudnoće.
Nakon pola sata smo otišli u porodilište. Ni sama ne znam zašto sam odabrala bolnicu “Abdulah Nakaš”. Pri pregledu sam već, ne znam kako, bila otvorena 6 prstiju. Dr mi je u odmah rekao da će mi dati drip, a ja sam u glavi pronašla sjećanje na moj prvi porođaj, od prije 5, 5 godina, gdje mi ni dvije infuzije nisu pomogle da se otvorim, a sve to je trajalo satima…Oči su mi se napunile suzama straha. Ma samo nek neko kaže da se porod zaboravi kad se ugleda beba. Ja se u tom trenutku prisjetih svake bolne sekunde.
Doktor je, vidjevši koliko sam se prepala, rekao: “Šta je bilo, hoćes li mene slušati ili ne, valjda znam šta radim”. I onda pomislih da i sama svoj posao radim najbolje što znam i da nikad nikom ne bih svjesno naudila i s puno povjerenja se prepustih…Babica je sve vrijeme bila pored mene, sa mnom je predisala svaku kontrakciju, s puno pažnje, nježnih riječi, držeci me za ruku kao da sam joj najrođenija je objašnjavala šta se događa u mojoj utrobi.
Nakon svega 9 bolnih kontrakcija, sa pauzama od čak 3, 4 minute i nakon 2, 3 napona izletio je moj sin, kopija svog starijeg brata. Nije bilo epiziotomije, osjetila sam kako mi je babica masirala međicu kako bi izbjegla epiziotomiju, bila sam beskrajno zahvalna. Dr Nakaš, sestre u 2, 3 smjene koliko sam boravila u porodilištu…svi su prema meni bili predivni.
Mislim da treba sarađivati s ljekarima, pokazati im da znate i želite znati sta se događa i da ih treba slušati s puno povjerenja. Uslovi u Općoj bolnici su super, hrana, čistoća, pregledi nakon porođaja…ma nemam ni jednu zamjerku. Tako sam zahvalna na onim osmijesima ljekara kad nas obiđu, pohvale jer se trudimo da dojimo svoje bebe, pitaju kako smo…Sretna sam jer smo brzo izašli kuci. Sad sam samo jako uzbuđena i ponosna kao da sam osvojila vrh svijeta. Ništa me ne boli i uživam u svakom pogledu na bebu i mog starijeg sina.
By kancic
Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne moraju odražavati stavove redakcije portala.