Tretmani vezani za sterilitet nisu šala. Oni opterećuju i tijelo i dušu. Svaki novi ciklus znači: nova šansa ali možda i ponovo novo razočarenje. I u mnogim slučajevima nažalost ovo stanje potraje.
Prije svega ženu opterete brojni termini kod ginekologa, pogotovo ako ih mora uskladiti sa svojim radnim vremenom. Uzimanje hormona može dovesti do toga da se žena osjeća neatraktivno i izmoreno. Pod pritiskom neizrečenih strahova, želja i osjećaja krivice, ljudi se povlače u sebe.
Muškarci su pogotovo često oni kojima pada teško razgovarati na ovu temu tj. teško dijele svoje osjećaje i razmišljanja sa supružnikom. Oni svoju brigu kriju u sebi i bježe od ove teme gledajući utakmice ili popravaljajući auto u garaži. Supruga se tada često osjeća izgubljeno i ostavljeno. Za obje strane se isplati učiniti prvi korak prema partneru: jedno drugo razgovorom možete podržati. Ko razgovara primjetiće da mnoge stvari teže padaju jer se ne dijele sa partnerom ili nekim bliskim prijateljem.
Važno je svakako i iskreno razgovarati i možda i zaključiti da je želja za bebom nejednako jaka. To pomaže da bi se eventualno kasnije spriječilo međusobno prebacivanje i da biste pronašli zajednički pravac. Jako je važno da partneri spoznaju šta ih spaja neovisno o želji za djetetom. Ima to nešto – a to nešto je jako vrijedno! Pronađite momente gdje ćete jednostavno uživati u dvoje.
Vrijeme tokom kojeg se par bori za bebu ima i dobre strane: taj dugi put ih napravi senzibilnijim jedno na drugo i spoji ih još više. A statistike pokazuju da je stopa razvoda kod parova koji se bore za dijete i prolaze kroz fazu steriliteta, dosta manja nego kod parova koji odmah i normalnim putem dobiju bebu.