Šum na srcu je česta skoro svakodnevna pojava u pedijatrijskoj praksi. Smatra se da više od 50% zdrave djece ima šum na srcu i naziva se funkcionalni ili fiziološki šum. Kada liječnik sluša otkucaje srca, šum je buka koja se čuje između otkucaja srca. Kad liječnik sluša srce, čuje zvuk nešto poput lub-dub, lub-dub, lub-dub. Najčešće, razdoblje između lub i dub je tišina. Ako postoji bilo kakav zvuk tokom tog razdoblja, zove se šum.
Funkcionalni ili fizološki šum
U djece predškolske i školske dobi, šum na srcu najčešċe nije za zabrinjavanje, djeca ne zahtijevaju posebnu njegu, a vremenom šum nestaje. Ova djeca imaju tzv. funkcionalni ili fiziološki šum.
Ako vaše dijete ima takav šum srca, vjerojatno će biti otkriven u dobi između jedne i pet godina tokom rutinskog pregleda. Obično, samo slušajući, pedijatar će biti u mogućnosti reći ako je šum na srcu fiziološki (normalan). Ako je potrebno, konzultirati ċe kardiologa pedijatrija kako bi se nalaz potvrdio, ali dodatni testovi obično nisu potrebni.
U rijetkim slučajevima, pedijatar će čuti šum koji zvuči abnormalno i ukazuje na to da nešto može biti u krivu sa srcem. Ako liječnik sumnja, vaše dijete se upućuje dječjem kardiologu kako bi se napravila precizna dijagnoza.
Šum na srcu kod beba
Međutim, nisu svi šumovi na srcu fiziološki. Najčešći uzrok nefizioloških šumova na srcu jesu urođene srčane mane, a šum koji liječik čuje je često prvi znak koji upućuje na mogućnost postojanja urođene srčane mane. Treba znati da se šum kod ove djece ne mora čuti prvih dana nakon rođenja djeteta. Najčešće se šum na srcu, zbog brzog otpuštanja novorođenih beba iz porodilišta, otkrije na prvim pregledima u dječijim dispanzerima, odnosno pred redovno primanje vakcina.
Oko 0.8-1% novorođenčadi ima neki oblik urođenih srčanih mana. One se najčešće dijagnosticiraju u fetalnom periodu uz pomoć ultrazvuka, neposredno poslije rođenja ili ranom djetinjstvu.
Oni mogu biti zbog nenormalnih veza između pretkomora ili komora (defekti septuma) ili anomalija velikih krvih sudova grudnog koša. Beba zbog cijanoze može imati promjene u boji kože (postaje plava), kao i disanja ili može imati poteškoće u hranjenju. Potrebno je kod sumnje na šum na srcu uraditi dodatna ispitivanja, RTG (rendgen) grudnog koša, elektrokardiogram (EKG), i ehokardiogram (ultrazvuk srca). Ultrazvuk stvara sliku unutrašnjosti srca pomoću zvučnih valova. Ako svi ovi testovi pokažu da je sve normalno, onda se sigurno može zaključiti da dijete ima fiziološki šum na srcu.
Ukoliko se pregledom dječijeg kardiologa potvrdi da se radi o funkcionalnom šumu, odnosno da je srce djeteta potpuno zdravo, ispitivanje je završeno. Roditeljima je potrebno objasniti da će njihovo dijete i narednih godina imati šum na srcu koji će se povremeno čuti jače, a povremeno slabije (ili nestati), a da će definitivno nestati najkasnije do puberteta.
U međuvremenu, čak iako se čuje šum, dijete je sposobno za normalne životne aktivnosti, a može se baviti i sportom.
