Čuli ste za Montessori i Waldorf metode odgoja i obrazovanja predškolske i osnovnoškolske djece. Da li su vam pojašnjene metode i koje su razlike? GuGu vam pruža potrebne informacije u saradnji sa stručnom osobom iz oblasti odgoja i pedagogije.
Montessori
Montessori metoda je metoda odgoja i obrazovanja predškolske i osnovnoškolske djece koji je razvila Marija Montessori (1870 – 1952), italijanski psihijatar i pedagog. U osnovi metode je samoaktivnost djeteta: u organizovanoj sredini i sa posebno pripremljenim didaktičkim materijalom, svako dijete napreduje i uči sopstvenim tempom. Uloga odgajatelja (učitelja) je da posmatra i proučava djecu i stvara povoljne uslove za njihovu samoaktivnost, što najbolje iskazuje i moto nekih djela Marije Montessori: „Pomozi mi da to uradim sam.
“Marija Montessori je bila uvjerena da dijete ima prirođene mogućnosti za vlastiti razvoj. „Ono je vlastiti graditelj“ govorila je. Tražila je da odrasli ne smetaju prirodnom samorazvoju djeteta.„
Okolina daje snagu i nudi sredstva nužna za razvoj aktivnosti koja proizilazi iz bića. Dio te okoline je odrasla osoba; ona se treba prilagoditi potrebama djeteta, ali tako da mu ne predstavlja prepreku i da ga ne zamjenjuje u raznim djelatnostima koje dijete treba obaviti samo da bi postiglo stanje zrelosti.“ (Montessori, M. (1966), DIJETE – TAJNA DJETINJSTVA ) Montessori je postavila izuzetno stroga mjerila za izgled okoline i ponašanja odraslih u Montessori ustanovama. Pripremljena okolina je na određeni način strukturirana okolina u određenom redu. Sav materijal se postavlja tako da vodi dijete od jedne lakše prema sve težim vježbama, od konkretnog prema apstraktnijem, od jedne lakše prema zahtjevnijoj razini. Materijal je odabran tako da potiče razvoj djeteta u osobu.
Montessori odgajatelj uvodi dijete u korištenje materijala i potiče ga da samo otkriva daljnje mogućnosti. Obaveza Montessori odgajatelja je dobro pripremanje okoline. Montessori odgajatelj mora razviti sposobnost indirektnog vođenja, dopustiti djetetu da samo gradi svoju ličnost, nalazi svoj osobni ritam, samo odlučuje i postaje neovisno.Montessori učionica je ispunjena didaktičkim priborom koji je razvila Marija Montessori na temelju opažanja djece i iskustva u radu s njima. Materijali su izloženi na policama od jednostavnijih ka kompleksnijim.
Namještaj je primjeren djeci veličinom i njihovoj snazi, tako da djeca samostalno mogu uzimati materijale koji su im potrebni i po potrebi premještati namještaj. Djeca imaju slobodu izbora materijala i aktivnosti, slobodu kretanja. Dijete razvija sebe kroz aktivnosti u okolini.
Materijali u Montessori učionici su grupirani u nekoliko osnovnih skupina:
• Materijali za vježbe iz svakodnevnog života
• Materijali za vježbanje osjeta
• Materijali za vježbanje govora i jezika
• Materijali za vježbanje matematike
• Materijali za kozmički odgoj
Waldorf
Utemeljitelj waldorfske pedagogije i antropozofije je Rudolf Steiner (1861 – 1925), austrijski znanstvenik i reformator mnogih područja modernog života.Waldorf pedagogija temelji se na antropozofskom duhovnom pogledu na svijet, što se iznjedrio u kulturnom ozračju srednje Europe početkom 20. stoljeća. Čovjeka promatra kao biće tijela, duše i duha, koje se neprestano razvija, a dijete kao biće koje do svoje odraslosti i zrelosti prolazi faze razvoja svijesti koje je čovječanstvo prolazilo tijekom svoje evolucije.Odgojne i obrazovne metode i sadržaji u waldorfskoj pedagogiji mijenjaju se sa starošću djeteta i ovise o njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama i sposobnostima.
Waldorf pedagogija ne obraća se samo djetetovu intelektu, već usporedno njeguje njegov osjećajni život, razvija radne i stvaralačke navike te snaži volju i interese. Pedagogija utemeljena na odgoju i obrazovanju čovjeka u cjelini, a najvažnijim smatra obrazovanje misaonih sposobnosti, praktičnih iskustava i bogatstva kreativnosti u čemu dijete ostvaruje optimalni razvoj. Pedagogija koja razvija volju praktičnim djelatnostima, njeguje odgovornost za zajednicu uz istovremeni odgoj za osobni razvoj. Jedan od glavnih zadataka je odgajanje djeteta primjereno njegovoj životnoj dobi.
Ključna riječ ove pedagogije je sloboda – pravo svakog da postane i razvije se u ono što kao individua posjedujeU waldorfskim vrtićima, u atmosferi toplog, gotovo kućnog ugođaja, djeca imaju priliku doživjeti red, ritam i harmoniju. U dnevnom, tjednom i godišnjem ritmu izmjenjuju se različite aktivnosti: igra, obroci i odmaranje, umjetničke i radne aktivnosti. U slobodnoj igri dijete koristi predmete, igračke iz prirodnog materijala.
Odgajatelji izrađuju igračke pred djecom, na kojima se tek naziru karakteristike određenog oblika.
Mjerila koja vrijede za igračke su:
– kvaliteta:
• prirodni materijali u svojim izvornim oblicima
• alat je pravi (koji se koristi u kuhinji, vrtu, radionici)
• u svojim izvornim bojama
• što manje oblikovanja i dobro izrađeni prirodni materijali
– nema tehničkih igračaka ni igara za učenje
– najvažnije igračke su životinje i lutke, drvene igračke i prirodni materijali
Waldorf pedagogija polazi od stava da je svaki odgoj u svojoj osnovi samoodgoj čovjeka, pa je u tom kontekstu zadaća odgojitelja ne dirati u djetetovo Ja, već osigurati uvjete da njegova individualnost i unutarnja snaga postanu vidljivi. Odgajatelj je osoba koja je svojim moralnim bićem te promišljenim, svrhovitim i preglednim aktivnostima uzor i poticaj za djetetovu aktivnost, bilo u radu, bilo u igri.