Imati kućnog ljubimca ili ne, dvojba je u mnogim obiteljima s djecom. Jesu li djeca spremna/sposobna za takvu vrstu odgovornosti?
Vaša prva pomisao je da bi kućni ljubimac kod vas imao sudbinu svake druge igračke ili novosti nekog drugog oblika; u početku je zanimljiva i dijete se igra samo s njome, a kad se zasiti, ostavi je po strani i zaboravi na nju. Vjerojatno se pribojavate da će na kraju krajeva sva briga o kućnom ljubimcu spasti samo na vas.Ali svaka medalja ima dvije strane; život s kućnim ljubimcem ima mnogobrojne pozitivne, ali i negativne strane. U ovom tekstu ćemo govoriti samo o pozitivnim stranama.
Djeca u interakciji s ljubimcem koji u potpunosti ovisi o njima, uče razumjeti potrebe i osjećaje životinja, ali i ljudskih bića, i to od najranije dobi. Vezanost za ljubimca utječe i na pozitivno emocionalno funkcioniranje.
Djeca koja se brinu za svoje kućne ljubimce osjećaju veću empatiju prema drugim ljudima. Za to nije presudno samo posjedovanje ljubimca, već suosjećanje koje djeca osjećaju prema svojim ljubimcima, jer je to osjećanje povezano s empatijom prema ljudima.Ljubimci kao odgovor na ljubav svojih vlasnika pružaju „socijalnu“ potporu i na taj način kod ljudi stvaraju osjećaj bezuvjetne prihvaćenosti, za razliku od pripadnika ljudske vrste koji su skloni prosuđivanju i kritiziranju drugih. I za djecu ljubimci predstavljaju izvor bezuvjetne naklonosti jer ih ljubimci prihvaćaju i vole bezuvjetno (čak i kada ih dijete naljuti).
Život s ljubimcem čak može olakšati usvajanje jezika i povećati verbalne vještine u djece. To dolazi kao rezultat toga što ljubimac funkcionira kao slušač djetetova govora, ali i kao atraktivni verbalni poticaj, izazivajući komunikaciju u djetetu u formi pohvale, naredbi, hrabrenja i uskraćivanja. No ipak nema stvarnih dokaza koji bi podupirali ove hipoteze.
Testovi imunološkog sustava utvrdili su da djeca s ljubimcima imaju stabilnije imunološke sustave – pokazavši da su sposobniji obraniti se od bolesti.
Roditeljska ulogaVi ste odlučujuća karika u odabiru kućnog ljubimca budući da dajete zadnju riječ na odluku o tome hoće li kućni ljubimac postati članom kućanstva ili ne. Istraživanja su pokazala da ljudi koji su imali ljubimca u djetinjstvu u većem broju posjeduju ljubimca i u odrasloj dobi, općenito imaju pozitivniji stav prema ljubimcu i bolje razumiju neverbalne znakove koje im životinja šalje.
Mnogi roditelji priznaju da ljubimci mogu biti dragocjena pomoć kada djecu treba podučiti važnim životnim događajima. Postoje dvije situacije u kojima roditeljska reakcija možda ponajviše utječe na dijete – kad životinja dođe na svijet i kada ugine. Djeca u obitelji s kućnim ljubimcem će po svoj prilici doživjeti i njegovu smrt.
To je bolno iskustvo i način na koji se njihovi roditelji i ostali bližnji nose s tom situacijom utječe značajno na to kako će se dijete općenito nositi sa smrću tijekom života. Važno je da roditelji otvoreno govore o tuzi koju osjećaju te da uz to vezane osjećaje podijele s djetetom. Na suprotnoj se strani nalazi rođenje životinje. Djeci su to uglavnom uzbudljivi trenuci u kojima se roditeljima pruža prilika da objasne kako život počinje pa to može biti i neki početni oblik spolnog odgoja.
Nauciti djecu nekoliko osnovnih savjeta kako se ponasati sa zivotinjama znaci zastititi ih na vise nacina. Dijete na koje je pas rezao ili koje je pas ugrizao u ranoj djecjoj dobi obicno ce razviti strah od zivotinja. Bez odgovarajucih osnovnih uputa djeca mogu pretrpjeti ozljede i bojati se zivotinja i u odrasloj dobi. Naucite djecu ‘trikovima’ koje strucnjaci preporucuju u ranoj djecjoj dobi, kako bi vasa djeca uzivala u svom ljubimcu, postivala ga i razumjela njegovo ponasanje. Evo nekoliko osnovnih pravila ophodjenja s kucnim ljubimcima koja vrijede za djecu:
1. Neka vas pas ili vasa macka jede bez ometanja. Objasnite djeci da macke i osobito psi mogu zauzeti obrambeni stav kada se radi o njihovoj zdjelici. Ne suljajte se oko zivotinje dok jede i nemojte ici rukama oko zdjelice.
2. Neki psi vrlo su vezani uz svoje loptice i igracke. Nikada nemojte psu uzimati iz usta njegovu igracku ili kost, ako pas nije voljan istu prepustiti. Ako pas ne zeli ispustiti igracku, neka dijete radije pozove nekoga od odraslih.
3. Pokazite djeci kako ce gladiti psa ili macku da zivotinji dodir bude ugodan. Nikako nemojte djeci dopustiti da zivotinju vuku za rep ili usi, da im idu prstima u oci ili da ih gadjaju igrackama. Naucite djecu da zivotinje nisu igracke.
4. Ne dopustajte djeci da se prisuljaju i iznenade zivotinju. Uplasen pas ili uplasena macka moze obrambeno reagirati, a ptice se pritom mogu i same ozlijediti. Priblizite se macki, psu ili drugom ljubimcu sprijeda, dopustite da zivotinja vidi vase ruke i obratite joj se blagim glasom. Ne poticite djecu da se s psom igraju skrivaca.
5. Naucite djecu da prate govor tijela zivotinje. Recite im da zivotinje komuniciraju govorom tijela, jer ne mogu govoriti. Psima s uzdignutim repom, spustenim usima i nakostrijesenom dlakom, koji pritom laju, reze ili pokazuju zube (premda ne moraju ni to) ne treba prilaziti. Uznemirena macka, rasirenih zjenica, takodjer ce nakostrijesiti dlaku, ukociti rep, spustiti usi i pritom frktati, i ne treba joj prilaziti. Naucite djecu da pri susretu licem u lice s psom koji pokazuje vidljive znakove agresivnosti ne smiju vristati, niti poceti trcati, a niti netremice gledati zivotinji u oci. Recite im da ako potrce, velika je vjerojatnost da ce pas pojuriti za njima i napasti. Udaljiti se valja polako, bez naglih pokreta i izbjegavajuci kontakt oci u oci s agresivnim psom. Takodjer naucite djecu da vam odmah kazu ako ih pas ili macka ugrize.
6. Nemojte biti uljez u prostoru psa. Naucite djecu da nikada ne guraju sake kroz otvoren prozor auta u kojemu sjedi pas, kao ni u psecu kucicu. Pas bi mogao instinktivno braniti svoj teritorij i ugristi dijete, narocito ako je bio naglo probudjen.
7. Ne priblizavajte se psima koji se tuku, niti ih pokusavajte razdvojiti. Vikanje na pse ili pokusaj razdvajanja pasa opasne su radnje za djecu. Ako vec odrasle osobe nema u blizini, neka dijete svakako ode po nju.
8. Poducite djecu da poslije igranja sa zivotinjom operu ruke. Bez obzira sto su kucni ljubimci redovito cisceni od mogucih parazita, dobro je znati da cak i kornjace i reptili mogu biti prenositelji bakterija.
9. Pokusajte odgovoriti djecu od toga da im kucni ljubimci lizu lice.
10. Obavezno naucite djecu da uvijek pitaju vlasnika za dopustenje da poglade nepoznatog psa ili nepoznatu macku. Neki psi i macke boje se djece, neki mogu biti bolesni ili ozlijedjeni pa stoga i pojacano osjetljivi, neki psi su radni psi, nauceni na odredjene komande. Postoji niz razloga zbog kojih ne valja bez pitanja dirati tudje zivotinje. Ako dijete dobije dopustenje, zivotinji treba prici polako, dopustiti joj da pomirisi ruku i tek je potom pazljivo i njezno pogladiti.