U uzrastu od oko dvije godine, postoji mnogo dječjih izjava koje spadaju u kategoriju izluđujućih, ali ipak prednjače sljedeće: „To je moje!“; „Dosadno mi je!“; „Nije fer!“;„Hoću sad!“ i „Ne možeš mi narediti!“
„To je moje!“
Bez obzira da li je vaše dijete jedinac, ima starijeg ili mlađeg brata ili sestru, vjerovatno će u većini slučajeva odbiti da dijeli svoje stvari. To ne znači da je vaš mališan razmažen ili sebičan, već se dijete plaši da ako nešto da bratu, sestri, drugaru, nikada više tu stvar neće vidjeti. Zbog toga se može desiti da čak napravi scenu, vrišti i plače…
Kako odreagovati:
Veoma je važno da „ne padate u vatru“ , budete neutralni i nemojte stati ni na čiju stranu. Ipak, teško da ćete moći ignorisati situaciju, zato je najbolje da pokušate da uvjerite dijete da će mu stvar biti vraćena. U krajnjem slučaju možete da se dogovorite za koje vrijeme i da mu garantujete da ćete mu kupiti drugu ako ne bude vraćena.
„Dosadno mi je!“
Vjerovatno se svaki roditelji iznervira kad ovako nešto čuje i pomisli koliko je raznih igara djetetu u današnje vrijeme dostupno. Međutim, djeca nisu kriva za to, jer se jednostavno u neko vrijeme zasite svih igrica ili traže društvo, jer im je ustvari dosadno da budu sami. Uostalom niko ne voli da se zabavlja i igra sam!
Kako odreagovati:
Najbolje je biti unaprijed spreman na ovakvu situaciju. Pre nego što dijete izjavi da se dosađuje zajedno napravite listu svih dostupnih igara – društvene igre, karte, igračke, knjige, bojanke, muzika, također u obzir dolaze i aktivnosti poput igranja fudbala, preskakanja konopca… Bez obzira na to što vam je možda najlakše da pustite djetetu crtani ili da mu dozvolite da igra igrice na kompjuteru, koliko je god to moguće izbjegavajte ovaj vid zabave.
„Nije fer!“
Kada djetetu zabranite nešto, u najboljem slučaju će se samo naduriti i odgovoriti da nije fer, ali se može desiti i da dijete pokaže svoju „nezgodnu narav“. Bez obzira na to kako mališan odreaguje na zabranu, više nego očigledno je da je uznemiren, a vi ste obično isfrustrirani, u nedoumici da li da popustite, a u situaciji kada se sve dešava na javnom mestu pomalo se osjećate i postiđeno!
Kako odreagovati:
Veoma je važno da ostanete mirni i staloženi i objasnite djetetu da ne može uvijek sve da bude po njegovom. Pokušajte što prije da promjenite ambijent kako bi dijete što prije zaboravilo na neprijatnu situaciju. Kasnije ukoliko je potrebno popričajte sa djetetom o situaciji, dopustite mu da kaže šta mu je zasmetalo, a vi mu objasnite zašto ste nešto zabranili.
„Hoću sad!“
Roditelji veoma često popuštaju djeci kada se rasplaču kako bi ostvarili svoje namjere i želje.
Djeca su ponekad jako uporna u svojim namerama i željama. Ne prestaju da insistiraju da im recimo date slatkiš prije ručka. Bez obzira na to koliko ste odlučni da zadržite svoj stav, u većini slučajeva ćete popustiti, jer više nećete moći da slušate moljakanje, plač… Naravno sve uz obaveznu konstataciju da je ovo posljednji put, ili da može, ako pojede sve što ste mu spremili za ručak!
Kako odreagovati:
Ostanite dosledni! Ponovite dva puta ne, a zatim pokušajte djetetu da odagnate misli o slatkišima tako što ćete započeti priču o nečem sasvim drugom!
„Ne možeš mi narediti!“
Najčešće u afektu djeca govore stvari koje inače ne bi rekli, ljute se, govore vam da vas ne vole, a razlog za takvo ponašanje je vaša zabrana. U tim situacijama nikako ne treba odgovarati na „provokacije“, ma koliko željeli da mu kažete da možete da mu naredite!
Kako odreagovati:
Nikada nemojte odgovarati djetetu i nastavljati raspravu. Bez obzira na sve vi ste ti koji odlučuju i svakako to treba djetetu dati do znanja, ali na malo drugačiji način. Ponudite mu više opcija. Ako mu recimo ne date da ide napolje, ponudite mu da bira da li želi da gleda crtani, da čitate zajedno knjigu ili da slaže slagalicu. Na taj način će dijete zadovoljiti svoju potrebu za uspostavljanjem kontrole i donošenja odluka.
Izvor: Lepota i zdravlje
