Stoga se nikada ne treba fokusirati na rok do kojeg se očekuje da dijete dostigne određene prekretnice, već na osnovu znanja djeteta i podataka o tome kada se očekuje da će steći određene vještine ili znanja, moramo procijeniti da li je stvar u granicama normale ili da li bi se možda trebali posavjetovati s pedijatrom vašeg djeteta.
U principu, dijete treba da se odaziva na svoje ime i prije nego što počne da govori pa stručnjaci preporučuju da od samog početka što češće zovemo dijete po imenu. To se obično dešava u periodu kada počinje da primjećuje i prepoznaje predmete oko sebe, oko sedam do deset mjeseci starosti.
Neke majke kažu da su se njihovi mališani već prije ovog perioda odazivali na njihovo ime, ali stručnjaci tvrde da se radi samo o prepoznavanju majčinog glasa, a ne o tome da dijete shvati da mu je to ime. Kao rezultat toga, ne bi trebalo biti razloga za uzbunu dok dijete ne napuni deset mjeseci, čak i ako se ne odaziva kada ga zovete po imenu. Međutim, ako se dijete ne odaziva kada ga zovete ni nakon prve godine života, to znači da može imati problema, kao što su problemi sa sluhom ili slabije razvijena sposobnost komunikacije.
Od početka zovite svoje dijete po imenu u svakoj prilici. Kada imate neki predmet u ruci, recite šta držite ili nazovite ga, a zatim uperite prst u dijete i izgovorite njegovo ime. Isto tako, uperite prst u druge ljude i izgovorite njihovo ime, a zatim ponovite isto sa svojim djetetom. Ako se dijete ne odaziva na svoje ime nakon prve godine života, onda je najbolje da svoje sumnje oko toga povjerite ličnom pedijatru.
Izvor: klix.ba