Djeci je potreban prostor u kome se nesmetano i bez nadzora mogu igrati ali mnogi roditelji nemaju hrabrosti da im to dopuste. Kruže oko svoje djece poput helikoptera i stalno se boje da im se nešto može desiti.
Roditelji se previše boje: paze da tokom vožnje bicikla ne padne kaciga sa glave, da je ljulja u parku ispravna i testirana, da dijete dođe na red za ljuljanje, da autom odvezu dijete na brojne aktivnosti, da nigdje nisu sami. Engleski autor Frank Furedi je već uveo izraz „Roditeljska paranoja“ za današnje roditelje.
Radijus kretanja djece se sve više smanjuje!
Ustanovljeno je da se radijus kretanja djece školskog uzrasta u posljednjih nekoliko decenija, smanjio sa 20 na 4 kilometra, a da djeca još samo u prosjeku dva sata sedmično provode vani. „Naravno“ izjavljuju roditelji „to ima veze sa tim da se svijet promijenio u zadnjih 20-30 godina: saobraćaj, slučajevi zlostavljanja koji se stalno vrte po medijima. Prije je rizik bio manji“ Nije tačno! Broj djece koja su poginula u saobraćaju se kontinuirano smanjivao, kao i broj seksualnih delikata, kažu njemački stručnjaci. Ono što se jako promijenilo je percepcija roditelja i moć medija.