Na 85 posto poroda dolazi jedna trudnoća sa blizancima. Poznato je da postoje jednojajčani i dvojajčani blizanci. Razlika: kod jednojajčanih, jednu jajčanu ċeliju oplodi jedan spermatozoid, ali se oplođena ċelija u svom daljnem razvoju dijeli u dva embrionalna sistema. Ponekad jednojajčani blizanci moraju podijeliti mamin kolač, a ponekad svaki ima svoj. Isto važi i za posteljicu. Jednojajčani blizanci imaju iste nasljedne predispozicije, dakle isti spol i veoma su slični. Samo je jedna četvrtina svih blizanaca jednojajčana.
Kod dvojajčanih blizanaca mama ima dvostruku ovulaciju i obje ċelije će odovojeno oploditi dva spermatozoida. Djeca u tom slučaju nisu slična i mogu imati različite spolove. Teoretski je čak moguće da dvojajčani blizanci imaju različite očeve. Ukoliko se druga ovulacija produži za nekoliko dana, što je veoma lako moguće, teoretski je moguće da drugu ćeliju oplodi drugi muškarac.
Kod trojki i višejajčanih trudnoća moguća je kombinacija jedne i druge blizanačke opcije. Prirodno su veoma rijetke. Češće se dešavaju kod tretmana neplodnih parova hormonima koji stimuliraju ovulaciju. Ukoliko se pri tome ugnijezdilo više embriona, moguće je u ranoj trudnoći ih reducirati.
Što je majka starija to su veće šanse za blizance
Vjerovatnoća da će prirodnim putem nastala trudnoća biti sa blizancima poveċava se sa starosnom dobi majke (od 35 godine). Također u zavisnosti od broja prijašnjih trudnoća povećava se „riziko blizanaca“. Osim toga važnu ulogu igra i to što je blizanačka trudnoċa i nasljedna: ukoliko u porodici majke već postoje dvojajčane blizančke trudnoće, velika je vjerovatnoća da i ona dobije blizance. Dok su jednojajčani blizanci prema posljednim istraživanjima jednostavno prirodan fenomen.
Blizanci se razvijaju kao kod jednoplodne trudnoće. Iako sa njima dolaze i česti problemi u trudnoći (prijevremeni trudovi i porodi, smetnje u razvoju) zbog čega blizanci u prosjeku na svijet dolaze tri sedmice prije termina. Statitistički gledano su lakši za jedam kilogram i treba im oko pet godina da nadoknade taj zaostatak. Osim toga češće se rađaju na carski rez, ali može biti i spontani porod ako prvi izlazeći blizanac leži u položaju u kojem mu je glava okrenuta prema dole i trudnoća je ušla najmanje u 34 sedmicu. Također bebe ne bi smjele biti teže od dva kilograma i da drugo nije puno veće od onog prvog. Ukoliko prva beba leži leđima okrenuta prema dole, ili ako su djeca još veoma mala ili ako jedna beba počne da „slabi“ jer je pothranjena, sprovodi se carski rez. Trojke i više se uvijek rađaju carskim rezom.
O čemu trebaju voditi računa roditelji blizanaca?
Uobičajeni trudnički simptomi (mučnine) ali i ozbiljni problemi u trudnoći su češća pojava kod blizanačkih trudnoća. Granica izdržljivosti žene se prije dostiže i zbog toga se ne treba ustručavati otići na bolovanje. Trudnica koja nosi blizance ne bi trebala dobiti više od 15 kilograma i NE jesti za troje. Pregleda, koje ginekolog preporuči iz predostrožnosti, se trebaju ozbiljno pridržavati bez obzira što se u drugom dijelu trudnoće broj tih termina poveċava.
Nakon rođenja, nema boljeg savjeta od toga da se što prije počne sa naglašavanjem razlika. Koliko god slatko izgledale iste frizure i odjeća, one su otrov za personalni razvoj djeteta. Ako se ne vodi dovoljno računa o individualizaciji (izgraditi vlastiti identitet), studija je pokazala da se djeca i nakon treće godine odazivaju na oba imena, što znači da se posmataju kao jedinka. Međutim svaki čovjek ima pravo da bude jedinstven i karakterističan baš kao i blizanci. Često se sa blizancima ne radi dovoljno kao kada je riječ o jednom djetetu. Njihov govorni razvoj se sporije odvija i manje su animirana za igru i istraživanje. Razlog tome je da se oni zabave između sebe što roditeljima i ne smeta. Roditeljima svakako nije lako da svu djecu jednako tretiraju, ali kod blizanaca se ovaj problem itekako javlja. Često se dešava da se jedno dijete više forsira, a drugo zanemaruje. Roditelji bi trebali (i između sebe) provjeravati je li to slučaj kod njih i ako jeste raditi na promjenama.
