Mnogi znanstvenici, političari i pisci pokazivali su osobine koje se danas povezuju s Aspergerovim sindromom: Isaac Newton, Albert Einstein, Thomas Jefferson, Shakespeare… Ali i biznismeni -Bill Gates te Henry Ford. Osobe s Aspergerovim sindromom su veoma inteligentni i često obdareni nesvakidašnjim talentima ili nadprosječnim darom za matematiku…
Sindrom je dobio ime po austrijskom pedijatru Hansu Aspergeru, koji je 1944. godine opisao djecu koja očigledno imaju normalnu inteligenciju, ali im nedostaje vještina neverbalne komunikacije, fizički su nespretna i ne pokazuju empatiju.Jedan je od nekoliko poremećaja iz autističkog spektra karakteriziran poteškoćama u društvenoj interakciji i ograničenim, stereotipnim interesima i aktivnostima.
Prema pisanju Slavice Novak Ademović, psihoterapeutkinje i spec. neuropsihijatrije, Asperger (ASP) nije mentalno oboljenje! ASP je neurorazvojni poremećaj, kod kojeg se “neurorazvojni” odnosi na razvoj i rast neurona, ćelija od kojih je mozak sazdan. U slučaju ASP, taj rast nije pratio uobičajene razvojne puteve. Rezultat je mozak koji procesuira informacije drugačije nego kod većine ljudi. ASP poput drugih pervazivnih poremećaja, je razvojna različitost – ne kašnjenje u razvoju – nekih moždanih funkcija.
Autizam i ASP
Autizam i ASP dijele neke fundamentalne probleme i iz tog se razloga smatraju varijantama istog poremećaja:
• Dok su druga djeca uobičajeno i spontano zaninteresirana za drugu djecu, djeca iz autističnog spektra često pokazuju intenzivni interes za objekte. U usporedbi s drugom djecom koja se na igralištu ili u vrtiću tipično igraju s drugom djecom, djeca iz autističnog spektra se igraju sama te su često okupirana repetitivnim (i neobičnim) ponašanjem koje odstupa od tipičnog za njegove vršnjake. Mališani iz autističnog spektra ne koriste se govorom tijela da bi naglasili što žele, ne pokazuju kako bi skrenuli pažnju roditelja na nešto što im je pobudilo pažnju i ne dižu ruke u znak da žele da ih se uzme. Nemaju potrebu podijeliti ono što rade s drugima – teško ćete čuti „Gledaj me!“ /“Vidi me!“ od takvog djeteta. Drugi znaci oštećenja socijalne sposobnosti uključuju malo ili nikako kontakta preko pogleda, ravnodušni i neizražajni izraz lica i odsustvo empatije prema drugima.
• Djeca iz autističnog spektra ili uopće ne razviju govor, ili kasne s razvojem govora ili se izražavaju na poseban ili repetitivan način. Procijenjeno je da 40 % ili više djece iz autističnog spektra uopće ne govori. Oni koji govore mogu imati teškoća sa iniciranjem razgovora ili održavanjem obostrane komunikacije. Jedan drugi znak oštećene komunikacije je nesposobnost učestvovanju u zamišljenim igrama, koje uključuju neverbalnu komunikaciju (npr. raširiti ruke u stranu pretvarajući se da je avion) i verbalnu komunikaciju (npr. zvučati kao avion).
• Djeca iz autističnog spektra znaju biti opsjednuta određenim temama (npr. vozovima ili tabelama redova vožnje) ili objektima (npr. komadić tkanine, končić ili zatvarač boce) do granice kad se čini da ništa/niko drugi ne egzistira. Mogu imati tendencije ka fiksicijama na određene rutine ili rituale (npr. dodirnuti sve zidove u spavaćoj sobi prije spavanja), mogu činiti stereotipne ili repetitivne radnje ili pokrete (npr. tapšanje, lepršanje rukama ili ljuljanje) poznate pod imenom stereotipije, ili se fiksirati na dijelove objekta (npr. točkovi autića). Dijete isto tako može imati povišenu osjetljivost na određene zvuke, slike, mirise, okuse ili teksture (npr. inzistiranje da se nosi samo određena odjeća ili jede samo određena hrana).
Razlike Autizam – ASP
Djeca s Autističnim poremećajem ne shvaćaju da drugi ljudi posjeduju vlastiti unutarnji svijet, da osjećaju i misle, dok djeca s ASP shvataju da drugi misle i osjećaju ali ne znaju kako. Jedan drugi način da se to objasni je da djeca s Autističnim poremećajem žive u svom vlastitom svijetu dok su djeca s ASP u ovom svijetu ali pod vlastitim uvjetima. Još jedna razlika: mlađa djeca s Autističnim poremećajem imaju izrazit poremećaj govora i dobro razvijenu motoriku dok djeca s ASP imaju površno gledajući, dobru govornu sposobnost dok su motorički često nespretni.
Govor je kod osoba s ASP razvijen iako se ponekad izražavaju na formalan i pompozan način, neuobičajenim formulacijama. Za razliku od osobe sa „klasičnim“ oblikom autizma koje se često povlače u svoj svjet, osobe s ASP žele i pokušavaju biti socijalni i traže kontakt s ljudima.