Vjerujem da vam je veoma važno da imate odličnu komunikaciju sa svojim djetetom. Dobra vijest je da se vještina komunikacije uči i može se unapređivati kada osjetimo da nam je to potrebno.
Ovaj tekst je o tome kako da budemo dobra podrška djetetu kada ima problem, bez obzira koliko njegov problem bio smješan i beznačajan u odnosu na naše svakodnevne probleme.
Evo nekoliko predloga:
Ne umanjivati značaj problem. Vama se dati problem može učiniti kao beznačajan i smješan (u poređenju sa problemima na koje vi svakodnevno nailazite), ali djetetu to može biti najveći mogući problem sa kojim se do sad u životu srelo. Dijete i treba da ima „dječije“ probleme. To je zdravo za njega, za njegov rast i razvoj.
Saslušati djetetovo izlaganje problema. Veoma je važno za razvijanje kvalitetnog odnosa roditelj-dijete da se razvije otvoren i iskren dijalog, komunikacija zasnovana na slušanju i prihvatanju. Neka vaše slušanje djetetovog izlaganja problema posluži kao model kako dobra komunikacija treba da izgleda.
Proveriti sa djetetom da li ste dobro razumjeli suštinu problema. Nekada se može desiti da dijete iznese mnogo ili premalo materijala o problemu, pa možemo donijeti pogrešan zaključak. Bez obzira na to koliko vam je dijete ispričalo, važno je da provjerite da li je vaš zaključak tačan. Na taj način dijetetu dajete mogućnost da kaže još nešto što do tada nije (a važno nam je da znamo sve ? ). Počnite sa: „Pažljivo sam slušala dok si pričala i imam utisak da je tvoj problem …(prepričajte suštinu problema). Da li sam dobro razumjela?“.
Osnažiti dijete da samostalno predloži rješenje problema. Vjerujte, čak i dijete od 3 godine će rado samostalno razmišljati o rješenju problema. Možete to učiniti pitanjem tipa: „Šta sve možeš da uradiš da bi se problem riješio?“. Obratite pažnju da koristite riječi SVE i MOŽEŠ. Na ovaj način podstičete dijete da samostalno donosi zaključke i traga za rješenjima, pripremate ga za samostalnost i snalažljivost u odraslom dobu. Svaki problem, najčešće ima nekoliko rješenja i mi u datom trenutku odabiramo ono rješenje koje nama najviše odgovara. Ukoliko procjenite da nijedno rješenje koje je dijete dalo nije adekvatno, ponudite i svoj PRIJEDLOG. Najbolje u formi: „Čini mi se da bi moglo i ovako… (pa iznesete svoj prijedlog). Šta ti misliš o tome?“.
Pomozite djetetu da donese odluku. Zajedno sa djetetom diskutujte o prijedlozima rješenja problema. Koje su dobre strane (dobiti), a koje loše strane (moguće posljedice) svakog od predloga rješenja. Možete i da napišete „listu za i protiv“. Neka konačna odluka bude na djetetu (i po cijenu da je pogrešna, ali ne i opasna po život). Tako ga učite da preuzme odgovornost za svoje odluke.
Pohvalite dijete za urađeni „posao“! I sami znate da je ponekad teško donijeti odluku, posebno ako su u pitanju problemi koje procenjujemo kao važne! Pohvalite dijete što je uspjelo samo da donese odluku imajući u vidu i dobre i loše strane odabranog rešenja.
Pomozite mu da osmisli plan kako da realizuje rešenje. Može se desiti da, iako je dijete donijelo odluku o tome koje je najbolje rješenje, ipak problem još dugo ostane neriješen. Čest razlog jeste taj da dijete ne zna „odakle da počne“. Pomozite mu da jasno definiše prvi i poslednji korak u rješenju. Korake između ćete lako naknadno osmisliti. Preporuka je da bude do pet koraka (ali nikako više od deset i to za stariji uzrast).
Zagrlite dijete. Recite mu da ga volite i da uvek može da računa na vašu pomoć ukoliko procjeni da neće moći samo. Stava sam da je bolje tražiti pomoć, nego „upasti“ u još veću nevolju!
Ove postupke možete praktikovati već sa djetetom na uzrastu od tri godine (mislim da kod neke djece može i ranije, ali sa mnogo pojednostavljenim rječnikom). Sa rastom i razvojem deteta postupak i diskusije postaju kompleksnije i bogatije. Ponekad i izazovnije!
Zapamtite, zadatak roditelja je da pripremi dijete za samostalan život, za život u kom njih jednog dana neće biti. Ali o temi odvajanja djece od roditelja (napuštanje porodičnog gnijezda) nekom drugom prilikom.
Izvor: www.mojpedijatar.co.rs
