Zova ili bazga je samonikla biljka koja raste kao grm na obroncima šuma, ruševinama, napuštenim i neobradivim njivama i livadama gdje ima vlage. Cvjetovi ove biljke su sitni, mliječnobijeli, jakog i veoma prijatnog mirisa.
Zova cvjeta od maja do jula. Lišće, kora i korijen sakupljaju se u proljeće, cvijet u junu dok se još sasvim ne rascvjeta, a bobice se beru pred kraj ljeta kada potpuno sazriju.
Spoljašnji, sivi sloj biljke se baca, a koristi se samo unutrašnji, zeleni dio. Nakon branja cvjetovi se nižu na konopac ili stavljaju na papir i čuvaju na toplom mestu da bi se što prije osušili i sačuvali žutobijelu boju. Ako cvijet promijeni boju, potamni i postane smeđ, treba ga baciti.
Zova ili bazga izuzetno je ljekovita jer reguliše stolicu i pročišćava krv. Osim toga, ova biljka poboljšava apetit. Čaj od zove podstiče lučenje mokraće, liječi neuralgiju i išijas, a ukoliko mu se dodaju kamilica, lipa i kora vrbe, ublažava simptome gripa, upale gornjih disajnih puteva i reume.
Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadrži glikozide, tanine, malo eteričnog ulja, šećer, voćne kiseline i vitamin C. Svi dijelovi biljke bogati su gvožđem, natrijumom i kalijumom.
Čaj od zove sjajan je protiv groznice jer stimuliše rad znojnih žlijezda, naročito kada se kombinuje s lipom.
Zova se koristi i u kulinarstvu. Od cvjetova se najčešće prave kolačići, a mogu da se prže u ulju ili na maslacu uvaljani u testo za palačinke.
Popularan je i zovin sirup pa evo i jednog jednostavnog recepta za isti:
U 1 litru hladne vode potopiti 20 cvjetova svježe zove. Neka odstoji na hladnome mestu, ali ne u frižideru, 24 sata. Procjediti, dodati 800 grama šećera i sok od 1 limuna i ostaviti da odstoji još 24 sata. Povremeno promješati, da se šećer rastopi. Procjediti kroz gazu ili cjediljku i sipati u boce.
Ovaj sok se pije razrjeđen sa vodom i idealno je ljetnje osvježenje koje je ujedno i jako zdravo za djecu.
