Drage GuGu mame i tate, razmislite… da li biste vijesti sa sljedećim naslovima pročitali vašoj djeci:
Starica držala brata i sestru zatvorene u šumskoj kući.
Djevojčica godinama živjela kao robinja, bez osnovnih uslova za život.
Ne? Nažalost, čitamo ih svi… to su upravo teme široko popularnih bajki Ivice i Marice, kao i Pepeljuge.
Kada sam počela čitati bajke svojoj maloj djevojčici, naišla sam na problem… iako bi bajke trebale biti apsolutno prilagođene djeci, meni ih je bilo teško objasniti. „Mama, zašto lovac treba da odnese srce zloj maćehi?“ „A gdje joj je mama?“ „A kako će lovac da stavi kamenje i zašije stomak zločestog vuka!“… Bajke se tradicionalno čitaju djeci uglavnom pred spavanje, iako, po meni, većina popularnih bajki mogu lakše da ih uznemire.
Osnovna poruka bajki je da na kraju dobro pobjeđuje. Ali, zašto je samo kraj prilagođen djeci? Koju poruku mi dajemo našoj djeci čitajući im, po inerciji, bajke?
Dragi moji, predlažem vam da kada krenete kući sa posla, u glavi vam još zvone telefoni, puni ste negativnosti iz svakodnevnice, usmjerite svoje misli na nešto korisno – smislite svoju bajku! Neka vaše dijete bude junak. Neka mu glavni pomagač bude drugar ili omiljeni junak iz crtića. Neka se bori sa nekim problemom koji mu je blizak. Npr. ako ima strah od mraka, neka pomogne drugaru koji se izgubio da po mraku pronađe put do kuće. Neka mu na putu pomažu i zvjezdice i svici. Neka mu pomogne sova. Zajedno smišljajte kuda će sve proći na putu do kuće njegovog drugara. I to sve po mraku! Neka mu bajka pomogne da sam nađe način, u svojoj mašti, KAKO da riješi problem. Jer, mi veliki znamo da dobro ipak ne pobjeđuje uvijek, a kada pobjedi – pobjedi nečijom zaslugom.
Neka vaše dijete utone u san kao junak svoje bajke… Laku noć GuGu!
Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne moraju odražavati stavove redakcije portala.
