Koliko god bilo iscrpljujuće, svaki se roditelj osjeća najsigurnije kada njegovo dijete leži kraj njega u krevetu. Međutim, prije ili kasnije dijete treba odvojiti u zasebni krevetić ili, ako je moguće, vlastitu sobu.
Osim što je riječ o prirodnom procesu tokom kojeg se dijete u jednom trenutku mora odvojiti od gotovo simbioze s (najčešće) majkom, odvojeno spavanje omogućit će djetetu stjecanje samostalnosti, korak po korak.
Ipak, naša je stvarnost takva da zbog male kvadrature stanova mnoga djeca nemaju vlastitu sobu ili je, pak, dijele s braćom. No sve ove savjete možete, uz male modifikacije, primjeniti i u tim slučajevima, piše “Zadovoljna.hr”.
1. Pripremite sobu (ili zasebni kutak za spavanje)
Da bi proces prilagođavanja na odvojeno spavanje tekao što lakše, dijete se u tom svojem novom prostoru mora osjećati što bolje. To mora biti prostor koji će biti siguran, koji će nuditi određenu vizualnu satisfakciju, bez ikakvih ometanja. Zato učinite taj mali kutak zaista posebnim.
Preporučuje se i postavljanje monitora kako biste bili mirniji i vidjeli šta dijete radi u tom trenutku, a na umu treba imati i to da mora biti riječ o što je moguće mirnijem dijelu stana ili kuće s mogućnošću odgovarajućeg zamračenja prozora u bilo kojem dijelu dana ili noći. Za to mogu poslužiti i tamne zavjese namjenjene upravo blokiranju izvora svjetlosti.
Pripazite i na to da sobu ili kutak ne pretrpate nepotrebnim dekoracijama koje bi dijete moglo da sruši ili povući na sebe kada se probudi.
2. S privikavanjem krenite onda kada ste u potpunosti spremni na to
Najčešće pitanje s kojim se susreću roditelji je kada se uopšte odlučiti na to da dijete spava u svojoj sobi. Iako se preporučuje da to bude između djetetovih 6-12 mjeseci, tačnog pravila nema. Svaki roditelj to treba učiniti onda kada je spreman i kada shvata da je to za djetetovo dobro te kada, svakako, prostorne prilike to dopuštaju.
Svakako, treba imati na umu preporuke pedijatara, no uvijek se vodite i onime za šta osjećate da je najbolje za vaše dijete. Ipak, što više vremena prođe, dijete će se sve više navikavati na spavanje u roditeljskoj sobi (i/ili roditeljskom krevetu) pa treba biti svjestan toga da će privikavanje, na primjer, trogodišnjaka ići znatno sporije i teže nego da je riječ o mlađem djetetu.
3. Držite se rutine
Jednom kada odlučite da je vrijeme za promjenu, trudite se da se što više držite određene rutine. Baš kao kada je dijete spavalo u roditeljskoj sobi/krevetu, potrebno je držati se istog vremenskog rasporeda spavanja jer će tako dijete najmanje osjetiti promjenu. Ukratko, ako je to dosad uključivalo buđenje u 6 ujutro, dva kraća spavanja tokom dana i odlazak na spavanje oko 20 sata, tako treba ostati i ubuduće.
U sve to možete uklopiti i čitanje slikovnica. Tako će dijete vlastiti krevet početi identifikovati sa sigurnim mestom na kojem može uroniti u svijet pustolovina, a potom i u san.
4. U početku ostavljajte vrata otvorena
Kako se dijete ne bi osjetilo izolovano, a i kako biste vi sami bili mirniji, svakako ostavite otvorena vrata njegove sobe, kao i vrata sobe u kojoj vi boravite, bez obzira na to imate li i monitor kojim pratite dijete ili ne. Tako će se stvoriti dojam da ste svi zajedno ipak u jednoj velikoj prostoriji, a time će se smanjiti osjećaj anksioznost i kod roditelja i kod djeteta.
5. Budite strpljivi
Čak i kada vam se učini da ništa ne ide prema planu, budite strpljivi. Odlazak u vlastitu sobu za dijete, pa i za roditelje, predstavlja veliku promjenu. Umjesto da se opterećujete time, uživajte u procesu. Djeca ionako prebrzo rastu. Zato uživajte u svakom danu, u svakoj noći kada vam se prišunja u krevet. S vremenom će to prestati, a vi ćete se s nostalgijom prisjećati tih dana.
Međutim, ako primjetite da čitav proces teče previše sporo (posebno ako je u pitanju više od pola godine), nemojte se bojati potražiti stručnu pomoć, a možete krenuti od stručnih saradnika u vrtiću koje pohađa vaše dijete.