Autorica: Jelena Kalinić; tekst preuzet sa bloga Quantum Of Science čiji rad podržava Fond otvoreno društvo BiH
Prenosimo vam intervju sa pedijatricom Doma zdravlja Malta, Kanton Sarajevo, prim. dr. Semirom Penavom. Autorica zahvaljuje dr. Penavi i JU Domovi zdravlja.
Da li pratite izvještavanja o imunizaciji te nastupe antiveksera u medijima?
Kao medicinski profesionalac naravno da pratim izvještavanja o imunizaciji ali nastupe antiveksera u medijima rijetko jer nastojim da se što manje izlažem negativnim komentarima nekompetentnih osoba.
Da li smatrate da u bh. medijima ima dovoljno izvještavanja o važnosti vakcinacije?
U BiH medijima apsolutno nema dovoljno izvještavanja o važnosti vakcinacije. Naprotiv, najveći medijski prostor se daje osobama koje iz različitih razloga imaju negativan stav o imunizaciji. Izuzetak je nekoliko emisija na tu temu koje su prikazane na televiziji Al Jazeera Balkans.
Koliko roditelji koji dovode mališane kod vas znaju o vakcinaciji i da li ste mogli saznati iz čega se informišu o važnosti ili opasnostima vakcina?
Roditelji koji dovode djecu u našu ustanovu na vakcinaciju, osim ako su medicinski obrazovani, saznanja o važnosti vakcinacije uglavnom nose iz vlastitog iskustva tj. iskustva svojih roditelja jer su i sami vakcinisani (a ništa loše im se nije desilo), dakle pravo znanje im je oskudno. Što se tiče roditelja koji ne žele vakcinisati djecu, njihov negativan stav prema vakcinaciji uglavnom potiče od informacija iz raznih medija, zatim iz različitih „naučno-fantastičnih“ priča koje su čuli u široj okolini što se posebno odnosi na slučajeve kada u nekoj porodici postoji dijete sa nekom neizlječivom bolešću npr. cerebralna paraliza, različiti sindromi, kojei se povezuju sa vakcinacijom.
Kakav je obrazovni profil roditelja koji odbijaju vakcinisati mališane? Da li ste mogli steći utisak o tome? Da li se radi o ljudim sa srednjom stručnom spremom, sa visokom spremom?
Iz vlastitog iskustva ne mogu reći da je obrazovanost roditelja ključno za odbijanje vakcinisanja djece. Moj utisak je da nije bitno formalno obrazovanje već više „zdrav razum“ i „prirodna inteligencija“ (odvajanje bitnog od nebitnog), kao i povjerenje u medicinski sistem. Određeni procenat ljudi u našem društvu nema povjerenje u medicinsko osoblje u toj mjeri da ih doživljavaju kao neprijatelje??? Dakle, imamo roditelje i sa VSS i sa SSS, čak i sa nižim stepenom obrazovanja koji odbijaju vakcinaciju a isto tako o onih koji imaju pozitivan stav o vakcinaciji i koji bez dodatnih pitanja dolaze na zakazane termine za imunizaciju.
Koji su najčešći Vama poznati razlozi zašto roditelji odbijaju vakcinaciju?
Najčešći razlog za odbijanje vakcinacije je strah od teških bolesti za koje su čuli a koje su se navodno desile nakon vakcinacije (tu se spominje cerebralna paraliza, različiti sindromi i druge, uglavnom genetske bolesti …). Kod nekih roditelja je razlog i nepovjerenje u kvalitet vakcina a kod manjeg broja njih i neka vjerska ubjeđenja.
Često i od roditelja koji su za vakcinaciju čujemo da ih je strah kombiniranih vakcina jer se može čuti mišljenje da ovakve vakcine predstavljaju šok za dječiji imunološki sistem. Da li ima razloga za strah, koliki je rizik kod ovih koktela po imunološki sistem djeteta?
Apsolutno nema razloga za strah od kombiniranih vakcina za dječiji imunološki sistem. Radi se o vrlo maloj koncentraciji aktivnih supstanci u vakcini . Zbog toga se vakcine i daju višekratno, u tačno određenim razmacima , da bi se imunitet stvarao postepeno. Osim toga, većina ljudi ne razmišlja da smo svi tokom cijelog našeg života izloženi velikom broju raznih virusa i u različitim kombinacijama istovremeno i da ukoliko imamo normalan imunološki sistene ne obolijevamo već naprotiv bivamo zdraviji.
Da li Vam se dogodio težak slučaj komplikacije nakon vakcinacije?
Ja lično, kao ni moje kolege, nismo imali bilo kakav teži slučaj od MPR vakcine osim malog procenta blagih post-vakcinalnih reakcija u periodu od 10. do 20. dana po dobivanju vakcine, koliko traje inkubacioni period za bolesti protiv kojih se MPR vakcina daje.
Koliko su česte alergije na vakcine?
Alergije na vakcine su vrlo rijetke. Nemam tačne podatke ali mislim da se mjere promilima. Lično sam imala jedan slučaj u 18-godišnjoj specijalističkoj praksi. Mnogo češće su alergijske reakcije na hranu i lijekove (antibiotici).
Jedan od čestih argumenata antiveksera jeste njihova tvrdnja da vakcine sadrže štetne tvari. Tiomerzal se od 2001. ne koristi u vakcinama za koje antivekseri navode da se koriste, šta je sa ostalim komponentama vakcina?
Koliko mi je poznato, vakcine na našem tržištu ne sadrže štetne tvari. Vakcine kao i drugi lijekovi podliježu kontroli koju provode posebne institucije sa visokoobrazovanim kadrovima… Istovremeno, za lijekove ne postoji tolika zainteresiranost već se koriste nekritično i u velikim količinama.
Još jedan razlog zašto su roditelji uspaničeni jeste pojava informacija da vakcine u BiH nisu kvalitetne ili da se loše čuvaju. Šta možete reći o tome?
U prethodnom odgovoru sam već rekla da postoji institucija za kontrolu lijekova pa tako i vakcina. Trenutno imamo vakcine koje su istovjetne onima koje se koriste u Zapadnoj Evropi i koje su proizvedene od strane evropskih proizvođača. Vezano za čuvanje vakcina, tvrdim da su apsolutno ispravno čuvane, po principu hladnog lanca. Da potkrijepim priču o nedovoljnoj informiranosti, u prethodnom periodu dok nismo dobili PENTAXIM vakcinu, imali smo roditelje koji su te iste vakcine kupovali u pojedinim apotekama ili čak u inostranstvu i u džepovima i torbama ih donosili da bi im djeca dobila „ispravnu“ vakcinu …
Koliko vremena možete otprilike posvetiti jednom djetetu i roditelju? Da li smatrate da je to vrijeme dovoljno da porazgovarate i uputite roditelja, objasnite moguće reakcije na vakcinu,ali i važnost vakcine?
Otprilike možemo posvetiti 10-15 minuta jednom djetetu. To je naravno premalo i potrebno vrijeme bi bilo i do 30 minuta.
Da li bi postojanje više pedijatara poboljšalo i sprovođenje imunizacije i komunikaciju sa roditeljima i djecom? Da li bi onda imali više vremena posvetiti se jednom djetetu?
Svakako da bi postojanje većeg broja pedijatara poboljšalo provođenje imunizacije. Na žalost, mi zbog starosne strukture pedijatara koja iznosti prosječno 55 godina i nedovoljnog broja specijalizacija iz pedijatrije, sve manje radimo na preventivnom zdravlju djece a sve više liječimo bolesnu djecu što se često, iz neznanja, smatra i primarnom svrhom pedijatrije.
Još jedan od razloga zašto roditelji odbijaju vakcinisati dijete jeste to što smatraju, “čuli su” da su bolesti od kojih vakcine štite rijetke. Kako bi ste odgovorili kada bi vam roditelj to rekao?
Bolesti protiv kojih se provodi vakcinacija trenutno u našoj zamlji možda jesu rjeđe u odnosu na akutne respiratorne infekte koji su inače najčešći. Možda je manji procenat još i zbog odlične vakcinisanosti generacija do 1992. godine. Međutim, sa ovim procentom vakcinisanosti kakav imamo danas, to bi u narednom periodu mogle postati mnogo češće bolesti a istovremeno mnogo opasnije od običnih respiratornih infekcija. Zadnjih godina već imamo povremeno manje a u nekim sredinama i značajnije epidemije morbila, zaušnjaka i različitih oblika velikog kašlja. Uzročnici tih bolesti su i dalje prisutni i zbog atibiotik rezistentne tuberkuloze, ali i ostalih skoro zaboravljenih bolesti koje se povremeno pojavljuju među djecom, ali i odraslim ljudima, mislim da je imunizacija izuzetno važna, da je jedno od najznačajnijih otkrića u medicini i da je privilegija koju roditelji ne bi trebali uskraćivati svojoj djeci.
