Imala sam 43 godine i bez partnera kada sam postala mama
Ovo je priča koju je napisala Veronica Sheehan, žena koja nije odustala od toga da bude mama.
“Nikada nisam imala kućnog ljubimca. Žena sam koja bi jedva i biljku održala u životu. Imam visoku poziciju u jednoj globalnoj organizaciji koja pruža 24×7 podršku za velike medijske kompanije. Volim svoje slobodno vrijeme, volim putovati, lijepu i organizovanu kući, ali duboko u sebi sam znala da moje srce želi nešto iznad svega. Sjećam se da sam zvala jednog od moje braće da ga obavijestim o svojoj odluci, a njegova reakcija, iako odlična, bilo je pitanje da li da počnem razmišljati o nekom psiću?
Bila sam 43-godišnja žena bez partnera i više od svega željela sam da budem mama i usvojim dijete. Ipak, biti majka je bilo odlično, ali biti samohrana majka mi nije bila uvijek želja. Uvijek sam mislila da ću se udati, živjeti u lijepoj kući u predgrađu. Od jedaneate godine odgajala me je samo moja mama i iz prve ruke sam znala koliko je to teško i koliko žrtve je potrebno, uglavnom za svoje zdravlje i vlastite interese. Imala sam mnogo veza, ali one nisu rezultirale brakom.
U 41. godini kada sam završila dugogodišnju vezu, a duboko u sebi, iako sam htjela imati uobičajan život u zdravom braku, željela sam iskoristiti taj trenutak za majčinstvo. Prema usvajanju djeteta sam uvijek bila otvorena, pa mi nije bilo teško napustiti ideju da imam svoje vlastito dijete. Zaboravila sam na prošlo vrijeme, pa sam se iz potrage za artnerom u životu prebacila na potragu za djetetom. Koje je to bilo putovanje, ali kao što kažu nema prečice do bilo kojeg vrijednog mjesta. Podizanje djeteta samostalno je teško s vremena na vrijeme.
Dijete određuje cijeli moj život, moram biti i mama i tata. Moram biti hranitelj i upravitelj kućanstva. Sve sam uspjela. Imala sam toliko proplakanih noći tokom posljednjih pet godina dok sam rješavala probleme sa svojim sinom. Nekada sam pomislila da sam donijela pogrešnu odluku , ali na kraju dana znam duboko u srcu da sam učinila pravu stvar,da mi je suđeno da budem Kristoferova mama i da me upravo sreća izabrala za ovo. Posao mame je najvažniji, ali i najteži posao koji sam imala. Ali ipak, veoma sam sretna što nisam nikada odustala od svojih snova da budem mama!”