Roditelj koji prihvata dijete svojim cjelokupnim ponašanjem pokazuje ljubav i brigu za dijete, smatra da mu je jedna od osnovnih zadaća odgoj djeteta, usklađuje svoja očekivanja u odnosu na dijete s mogućnostima djeteta, prihvata individualnost djeteta i ne ometa ga u njegovim planovima, ophodi se s djetetom na smiren način, potiče ga da se druži sa drugom djecom, zanima se za napredak u školi i djetetove ambicije, druži se s djetetom, sudjeluje u njegovim igrama, prati njegove uspjehe i tješi ga u neuspjesima.
– Djeca uče ono što doživljavaju.
– Dijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje, uči se svađati.
– Dijete koje doživljava ravnodušnost, uči se biti osamljeno.
– Dijete koje doživljava kritiziranje, uči osuđivati.
– Dijete kojemu se često prigovara, ne primjećuje da ga okolina voli.
– Ako se dijete ismijava, ono uči biti povučeno.
– Dijete koje doživljava osramoćivanje, uči se stidjeti samoga sebe.
– Dijete koje nema braću i sestre, ne zna što je bratska i sestrinska ljubav.
– Dijete koje doživljava toleranciju uči biti strpljivo.
– Ako se dijete ohrabruje ono se uči samopouzdanju i sigurnosti.
– Ako dijete doživljava pohvalu, ono uči primjećivati i cijeniti dobro.
– Dijete koje doživljava poštenje, uči se biti pravedno.
– Ako dijete živi sa sigurnošću, ono se uči povjerenju.
– Ako dijete doživljava odobravanje, ono se uči biti zadovoljno samo sa sobom.
– Dijete sa kojim se razgovara uči se razmišljati.
– Dijete koje doživljava da se roditelji vole, uči da je obitelj zajednica ljubavi.
– Ako dijete živi sa prihvaćanjem i prijateljstvom, ono uči pronalaziti ljubav u svijetu.
Izvor: www.bhmama.org