Završen je prvi upisni rok prvačiċa u osnovne škole u BiH. Prema sadašnjim procjenama, u prve razrede osnovnih škola širom BiH bit će upisano 2.800 djece manje nego prošle godine. Trend pada broja prvačiċa svake godine se nastavlja, a o upisu u prvi razred, testiranju prvačiċa i situaciji na područu Dobrinje, razgovarali smo sa pedagogicom OŠ „Skender Kulenoviċ“, Azrom Smajiċ.
GuGu: Prvi put u klupe u FBiH najesen bi trebalo sjesti oko 21.000 djece, što je za 2.000 manje nego lani. Kakva je situacija u vašoj školi i koliko je djece pristupilo prvom upisnom roku?
Azra Smajiċ: Prvi upisni rok je završen, ali mi, na zadovoljstvo svih uposlenika škole, nismo uočili tendenciju pada broja prijavljene djece za polazak u Osnovnu školu “Skender Kulenović“ u odnosu na prethodne godine. Pred nama je i drugi upisni rok u augustu, tako da ćemo tek krajem tog mjeseca moći govoriti o konačnom broju upisane djece.
GuGu: Školskim obveznikom smatra se dijete koje je do 1. marta ove godine napunilo pet i po godina. Vi ste obavljali testiranje prvačiċ u OŠ „Skender Kulenoviċ“, recite nam kako izgleda testiranje. Roditelji se plaše šta to djeca trebaju znati za upis u prvi razred, mora li dijete znati čitati, pisati ili računati?
Azra Smajiċ: Uobičajeno je da se koristi termin „testiranje“, ali to je bolje nazvati procjenom zrelosti djeteta za polazak u prvi razred osnovne škole. Kada roditelj upisuje dijete u školu, neophodno je da se prvo obrati sekretaru škole sa potrebnom dokumentacijom i tada se dogovara termin za procjenu zrelosti djeteta. Sama procjena prvenstveno obuhvata razgovor s djetetom o svakodnevnim situacijama koje ga okružuju, a zatim se radi par testova, prilagođenih uzrastu, koji će olakšati da dobijemo bolju sliku o emocionalnoj, govornoj, intelektualnoj i vizualno-motoričkoj zrelosti djeteta. Djeca ne moraju znati čitati, pisati i računati, to će naučiti u školi.
GuGu: Nakon razgovora s djetetom, procjenjujete je li dijete zrelo za upis u prvi razred, ukoliko uočite neke poteškoċe, kakav savjet se daje roditeljima?
Azra Smajiċ: Kada se uoče eventualne poteškoće, roditeljima se savjetuje da potraže mišljenje stručnih lica u nadležnim centrima, domovima zdravlja i drugim institucijama, te da se nakon što dobiju mišljenje stručnjaka, kao što su logoped, defektolog, klinički psiholog itd., jave ponovo školskom pedagogu. Odluke se uvijek donose u dogovoru sa roditeljima.
GuGu: Smatrate li Vi, kao stručna osoba, da je pohađanje pripremne nastave za prvi razred jednom sedmično malo za pripremu djeteta koje nije pohađalo vrtiċ?
Azra Smajiċ: Obavezno pohađanje predškolske ustanove godinu dana prije polaska u školu ima za cilj da pomogne u socijalizaciji djeteta, navikavanju na grupu, na grupna pravila, na život i rad u zajednici. Smatram da na postizanje tog cilja ne utiče dužina vremena koje dijete provede u predškolskoj ustanovi nego kvalitet provedenog vremena.
GuGu: Jesu li evidente razlike u testiranju djece za upis u prvi razred među djecom koja su pohađala vrtiċ i one koje su čuvale nane i tete čuvalice?
Azra Smajiċ: Kada je riječ o razlikama u zrelosti djece koja su pohađala vrtić i one djece koja su bila zbrinuta na drugi način, onda sve zavisi od situacije u kojoj dijete odrasta, od njegovog okruženja i od toga koliko su roditelji i oni koji vode brigu o djetetu spremni da mu pruže mogućnosti da istražuje, saznaje, razumijeva, spoznaje itd. Nisam pristalica mišljenja da su uvijek spremnija za školu djeca koja su pohađala vrtić. Mnogo je iskustava iz prakse koja pokazuju da izuzetne rezultate postižu i djeca koju su odrastala i predškolski period provodila sa roditeljima ili nekom drugom odraslom osobom koja je bila zadužena za brigu o djetetu.