Može li uspješna žena biti i dobra majka? Može li dobra majka biti istovremeno i uspješna društveno-aktivna žena?
I u samom društvu je uvriježeno mišljenje kako se te dvije uloge međusobno isključuju: dobra majka i uspješna društveno-korisna žena.
Moja teorija je da to nije tako. Ključ je u VREMENU i rasporedu istog. Generalno, često sebe ograničimo i potiskujemo svoje želje i snove sa prostom rečenicom: ”Ali nemam vremena za to”. Ako malo obratimo pažnju na način na koji provodimo vrijeme, uvidjećemo koliko tu ima rupa i prostora za poboljšanje.
Bila sam na porodiljskom godinu dana i imala sam cijeli dan za djecu i kućanske poslove. A onda je porodiljsko završilo i bila je potrebna hitna reorganizacija vremena. Svakodnevna rutina je promijenjena iz temelja. Prvu sedmicu je bilo haotično, naročito ujutru pred polazak i neposredno nakon dolaska kući. Ne znamo šta ćemo prije. Onaj dio kada sam na poslu mi je ustvari bio odmor. Sada, nekoliko mjeseci poslije, već se bolje organizujemo pomoću malih trikova.
Naveče, pred spavanje zajednički raspremimo kuću – igračke se vrate na svoje mjesto, sve ostalo ide na svoje mjesto, puni se mašina za suđe i veš, pripremi se za ujutru šta nam treba. Vikendom ide peglanje odjeće svima za cijelu sedmicu tako da ujutru nema frke ko će šta obući i slično. Isto ide i priprema ”materijala” za sendviče i obroke na poslu (ovaj dio još nije apsolviran u potpunosti, ali se radi na tome). Nakon što svi ustanemo iz kreveta odmah se raspreme kreveti i odradi još finalno vraćanje na mjesto i raspremanje prije izlaska iz kuće kako bi nas dočekala raspremljena kuća kada dođemo s posla.
Također svake sedmice pravi se plan jela za tu sedmicu. Tu su višestruke prednosti – izbjegava se zamka da recimo tri puta u sedmici jedemo tjesteninu a niti jednom ribu, već se fino rasporedi – jednom varivo, jednom riba, jednom piletina, jednom crveno meso, jednom tjestenina. Zatim je i sama kupovina olakšana jer se kupuje tačno šta treba za ta jela. A da ne spominjem koliko je život olakšan što se ne mora smišljati šta praviti kad dođem s posla.
Kad pogledam svoje vrijeme na porodiljskom i sada kada idem na posao, mogu reći da mi je vrijeme sada daleko kvalitetnije, organizovanije, jer kad se manje vremena ima onda se ono kvalitetnije i iskoristi nego kad mislimo da imamo cijeli dan. Barem je kod mene tako. Znalo mi se desiti da se cijeli dan vrtim po kući – perem, čistim, kuham i da se kako treba i ne poigram s djecom, jer su tu, pa ih možda uzmem i zdravo za gotovo. Sad, s druge strane, baš ih poželim, tako da svaku sekundu s njima gledam da iskoristim kvalitetno i da im posvetim punu pažnju. Sada se daleko više družimo, igramo, čitamo… Kada smo zajedno sve radimo zajedno. Drugačiji je i osjećaj. Znala sam nekad sjesti i plakati, jer sam se osjećala zatočeno u tom krugu očisti, operi, skuhaj, nahrani, presvuci, sad opet očisti, operi, pa opet nahrani i opet presvuci. A još se okrenem, a isto kao da se ništa nije ni radilo. A da ne spominjem da nisam ništa drugo stizala. Sad se sve aktivnosti čišćenja i raspremanje odvijaju daleko kraće ali efikasnije. Stignem i otići na kaficu s prijateljicom, pročitati neku knjigu, nešto piskarati, odraditi, učestvovati u nekim projektima…
Da budemo iskreni, bude često i onih trenutaka kada ne ide sve baš po planu, kada pola sata duže spavanja poremeti čitavu rutinu, kada ništa ne stignemo, kuća je u haosu, frka na sve strane. Ali sve je to dio života.
Bitno je preuzeti kontrolu u svoje ruke, izbaciti ”ne mogu” ili ”nemam vremena” iz svog riječnika i ne potiskivati svoje želje i snove. Onda sve bude ljepše i sjajnije 🙂
( http://dnevnikjednehidzabice.wordpress.com/ )
By gugu blogerka
Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne moraju odražavati stavove redakcije portala.