Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i vlastite postupke jedna je od stavki s kojima se bore i mnogi odrasli. No ako već sada podučite dijete tome da rad shvaća kao radost, a ne kao teret, na dobrom ste putu da odgojite odgovorno dijete.
Učeći o odgovornosti, djeca uče kako funkcionirati u društvu u kojem žive te kako s vremenom postati osoba koja će obavljati svoje dužnosti i zadatke, a da pritom bude svjesna svojih odabira i posljedica koje dolaze s time.
Evo kako to možete učiniti.
1. U početku zadatke predstavljajte kao igru i počnite što prije
Učenje odgovornosti ne uključuje samo pospremanje vlastitih igračka, sobe ili postavljanje stola, no upravo su to elementi od kojih bi trebalo početi, i to što ranije u djetetovu životu. Kada dijete može samostalno hodati i razumije osnovne rečenice u konverzaciji, što je kod većine djece ispunjeno između druge i treće godine života, počnite s jednostavnim zadacima poput pospremanja plišanih igračaka u košaru ili pranja zubi prije odlaska na spavanje.Svaka naša odluka sa sobom nosi posljedice, a to se može početi podučavati već i djecu vrtićke dobi.
No važno je da dijete to shvati kao igru. Možete mu ponuditi i svojevrsnu nagradu poput čitanja priče. Svakako izbjegnite zamku nagrađivanja materijalnim stvarima ili hranom jer ćete se te navike kasnije vrlo teško riješiti.
2. Budite uzor i pokažite im kako se što radi
Da bi dijete naučilo biti odgovorno, nužno je da i roditelja vidi kao takvog, iako sve do kasnog djetinjstva neće razumjeti samu riječ odgovornost. No itekako će razumjeti ponašanje koje vidi.
Primjerice, ako dijete vidi da njegovi roditelji i drugi članovi obitelji pospremaju za sobom, drže se odluka koje su donijeli, jasno izražavaju svoje emocije i prihvaćaju odgovornost za svoj život, dijete će nesvjesno kopirati takvo ponašanje. Dakako, vrijedi i druga krajnost, u kojoj je neodgovorno dijete rezultat neodgovornih roditelja.
3. Postavite pravila
Kada dijete učite odgovornosti, važno je da ono zna da društvo u kojem živimo ima određena pravila kojih se trebamo držati za zadovoljavajući suživot. Obitelj je mikrosvijet djeteta, no ujedno i prirema za ono što ga čeka “vani”. Zato je važno da zna kako svako ponašanje sa sobom nosi i određena pravila.Budete li stalno popravljali za njime, dijete će to protumačiti kao poruku da ono samo nije dovoljno dobro,
Primjerice, ako učite dijete kako se brinuti o kućnom ljubimcu, važno je da zna čime se i kada mora hraniti, koliko puta dnevno mora u šetnju, treba li četkati njegovu dlaku i slično. Dakako, starija djeca lakše će shvatiti taj koncept i moći će se velikim dijelom sama brinuti o, primjerice, psu ili mački, no dobro je početi s time što prije, uz neizostavnu roditeljsku pomoć.
4. Nemojte ih stalno “popravljati”
Nemojte imati nerealna očekivanja da će dijete od prve biti savršeno u onome što očekujete od njega. Primjerice, ako ste ga počeli učiti kako složiti svoj krevet ili pospremiti igračke, nemojte očekivati da će krevet biti savršeno posložen niti da će plišane igračke biti izložene kao u izlogu trgovine. I još važnije – nemojte popravljati za njima.
Dijete će to protumačiti kao poruku da ono samo nije dovoljno dobro, a s vremenom se to može razviti u otpor prema određenoj aktivnosti, pa i prema samim roditeljima. Djeca to pamte, vjerujte, i desetljećima kasnije.
5. Upoznajte ih s posljedicama njihovih odluka
Svaka naša odluka sa sobom nosi posljedice, a to se može početi podučavati već i djecu vrtićke dobi. Primjerice, ako je dijete obećalo doći na rođendan prijatelju, na roditeljima je da se pobrinu kako bi se to obećanje uistinu i ostvarilo.
Upišu li neku izvannastavnu aktivnost poput sporta, moraju znati da ta njihova odluka sa sobom nosi i obvezu odlaska na treninge i moguća natjecanja, kao i veliku dozu odricanja. U svakoj situaciji u kojoj to možete pojasnite im što to znači odgovorno se ponašati prema sebi i prema drugima.
zadovoljna.dnevnik.hr