Već duže vrijeme kokosovo ulje je veoma zanimljiva i tražena namirnica i na našim prostorima. Iako uvijek kažem da treba jesti ono što raste kod nas i oko nas, ipak kokosovo ulje je iznimka. Razlog tome je njegov sastav i djelovanje na organizam čovjeka.
Kokosovo ulje dobija se cijeđenjem mesnatog dijela ploda kokosa. Prilikom kupovine potrebno je obratiti pažnju na to da se uzima hladno presovano ili ekstra djevičansko kokosovo ulje koje samim tim nije prerađeno. Preradom se nešto gubi na sastavu, ali i dalje se može reći da postoji pozitivno djelovanje na zdravlje. Na temperaturi od oko 24°C ulje je u tečnom stanju, dok je na nižim temperaturama (npr. u frižideru) u čvrstom stanju.
U sastavu kokosovog ulja 92% čine zasićene masne kiseline, tj. masne kiseline bez dvostrukih ili trostukih veza. Ostatak čine mononezasićene (oko 6%) i polinezasićene (oko 2%) masne kiseline. Iako se dugo smatralo da su zasićene masne kiseline štetne, danas se zna da je veoma bitno o kojoj vrsti zasićenih masnih kiselina se radi. Srednjelančane kiseline imaju poseban metabolizam. Direktno se apsorbuju u crijevima i odlaze u jetru gdje se razlažu i daju energiju. One se ne talože u vidu masnih naslaga. U kokosovom ulju se nalaze tri glavne srednjelančane masne kiseline: laurinska, kaprinska i kaprilska. One čine oko 60% sastava kokosovog ulja.
Laurinska kiselina se u organizmu razlaže na monolaurin koji djeluje kao protiv virusa, bakterija i gljivica. Ova masna kiselina se nalazi i u majčinom mlijeku, koje na taj način štiti novorođenče od mikroorganizama. Kaprilska kiselina se u tijelu pretvara u monokaprin koji snažno djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Posebno se ističe protiv djelovanja Candide albicans, te potiče rast dobrih bakterija. Sve ovo doprinosi jačanju imuniteta organizma.
Lagana probavljivosti srednje lančanih masnih kiselina omogućava primjenu kokosovog ulja i kod starijih osoba te onih koji imaju problema sa probavnim sistemom. Ove masne kiseline pomažu i jačanju kardio vaskularnog sistema, jer ne oštećuju krvne žile i ne talože se na zidovima vena i arterija. Tome u prilog govori i odnos HDL i LDL u kokosovom ulju. Kokosovo ulje ima mnogo više HDL od LDL, što pomaže regulaciji nivoa ovih materija u krvi. Zbog specifičnog metaboliziranja, pri čemu se koristi energija, kokosovo ulje može pomoći i prilikom mršavljenja. Naravno, pokušati zamijeniti uobičajenu masnoću sa kokosovim uljem.
U sastavu kokosovog ulja nalaze se još polifenoli i vitamini koji takođe imaju pozitivan učinak na zdravlje ljudi.
Kokosovo ulje se može primijeniti iznutra kao hrana i izvana, kroz njegu kože i kose. Dobro podnosi visoke temperature, pa se preporučuje za kuhanje hrane. Ipak, ima jak miris i okus, tako da se teško navići. U svijetu postoji i kokosovo ulje kojem je uklonjen miris. Zato je najbolje kokosovo ulje uvrstiti u svoju prehranu direktnim uzimanjem svaki dan.
Terapijskom dozom koja ispoljava pozitivno djelovanje smatra se 2 do 3 kašike hladno presovanog kokosovog ulja. Ukoliko ga je teško popiti, može se dodati u salate ili sokove od voća. Može se koristiti za njegu kože izvana, mazanjem ili masiranjem. Posebno se preporučuje kod ekcema i psorijaze. Njega kose se postiže pakunzima ili pak masiranjem tjemena.
U kojem god obliku se odlučimo za ovu super namirnicu, nećemo pogriješiti. Na nama je da prilagodimo sebi šta nam najviše odgovara i budemo dosljedni u primjeni.
Piše:
Dr. sci. Marizela Šabanović, nutricionistica, rođena je u Tuzli, gdje je završila Osnovnu i Srednju Medicinsku školu. Nakon završene srednje škole upisuje se na Tehnološki fakultet, Odsjek prehrambeni. Diplomirala je 2004. godine kao Zlatni student. Tokom studija bila je i stipendistica njemačke fondacije Heinrich Boll. Postdiplomski studij upisala je na Farmaceutskom fakultetu u Tuzli, na modulu Bromatologija i nutricionizam. Magistarski rad pod nazivom „Uticaj prehrane i fizičke aktivnosti na stanje uhranjenosti u adolescenata“ odbranila je u aprilu 2011. godine i time stekla zvanje magistar farmaceutskih znanosti iz oblasti bromatologije i nutricionizma. Doktorsku disertaciju na temu “Uticaj prehrane, fizičke aktivnosti i unosa antioksidanasa na simptome upale vena debelog crijeva” odbranila je 19.12.2014. godine.
Angažovana je kao spoljna saradnica u zvanju više asistentice na predmetu Bromatologija na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Stručna saradnica je iz oblasti nutricionizma mjesečnog magazina “Ljepota i zdravlje”.
