Keks kao doručak?

Vrlo često vidimo reklame u kojima se kao doručak preporučuje keks. Ističe se njegovo djelovanje na sitost a nazivi takvih proizvoda obično asociraju na zdravlje i pozitivne životne navike. Zanimalo me šta je to u ovim proizvodima što ih čini „zdravijim“ od običnog keksa? Kupila sam 4 vrste ovih proizvoda i u tabeli se nalazi nutritivni sastav.

Naravno, potrebno je pogledati i sastojke u keksu:

1. „Integrino“ Stark Integralni keks sa ovsenim pahuljicama: integralno pšenično brašno (26%), šećer, ovsene pahuljice (19%), biljna mast (palmina), potpuno hidrogenizovana biljna mast (palmina), kakao prah sa redukovanim sadržajem masti (4%), invertni šećerni sirup, dodatak na bazi narandže 3% (kaša voća, fruktozno-glukozni sirup, glukozni sirup, pšenična vlakna, šećer, pirinčni škrob, biljna mast (palmina), prirodna aroma), sredstva za dizanje tijesta (E503, E500), kuhinjska so, emulgatori (sojin lecitin i E476), arome. Prirodno visok sadržaj vlakana.
2. „Wellness breakfast“ Bambi keks sa žitaricama, šumskim voćem i dodatim vitaminima i mineralima: žitarice 62% (pšenično brašno 28%, žitarice cijelog zrna 34% (ovsene pahuljice 17%, integralno raženo brašno 12,5%, integralno pšenično brašno 2,1%, integralno ječmeno brašno 0,8%, integralno brašno od heljde 0,8%), šećer, palmino ulje šumsko voće 6,4% (kandirano voće, glukozno fruktonozni sirup, voće u prahu), sredstva za dizanje tijesta, koncentrisani voćni sok jabuke, so, emulgator sojin lecitin, aroma, limunska kiselina, obrano mlijeko u prahu, vitamini.
3. „Breakfast Biscuits“ Koestlin čajno pecivo sa žitaricama i čokoladnim granulama: žitarice 38% (integralno pšenično brašno, zobene pahuljice, integralno ječmeno brašno, integralno raženo brašno, integralno pirovo brašno), pšenično brašno, šećer, palmina mast, čokoladne granule 5% (šećer, kakao masa, kakao maslac, sojin lecitin), kakao prah smanjene masnoće 3%, obrano mlijeko u prahu, tvari za rahljenje: amonijum karbonati i natrijev karbonati, so, aroma, emulgator sojin lecitin, regulator kiselosti: difosfati.
4. „ElVita Breakfast“ keks sa cjelovitim žitaricama, mlijekom, obogaćen željezom te vitaminima E i B1: žitarice 69,9% (pšenično brašno 47%, cjelovite žitarice 22,6% (zobene pahuljice 6,3%, brašno od cijelog zrna pšenice 6,2%, drobljeno cijelo zrno heljde 4,3%, brašno iz cijelog zrna ječma 2,8%, brašno iz cijelog zrna raži 2%, pirovo 1%)), šećer, repičino ulje, punilo (polidekstroza), tvari za rahljenje tijesta (natrijevi karbonati, difosfati, amonij karbonati), punomasno mlijeko u prahu 0,8%, emulgator sojin lecitin  i E472e), minerali i vitamini.

Odakle početi?

Zbog velikog broja sastojaka zadržat ću se samo na onim koji su izrazito naglašeni i čije je djelovanje potvrđeno različitim studijama.

Najveći udio svih ovih proizvoda je brašno različitih žitarica. Jedan dio brašna je u vidu integralnog, što je pohvalno. Naime, integralno brašno dobija se mljevenjem cijelog zrna žitarice i na taj način u brašnu se zadržavaju svi hranjivi sastojci prisutni u opni zrna. Takvo brašno nije dalje prerađeno te mu je nutritivni sastav daleko bogatiji od običnog bijelog brašna. Neki će sada reći da na sastav brašna utiče i način na koji se melje i to je potpuno tačno. Mlinovi kojima se melje brašno često su napravljeni od metala, koji se grije i svojom toplinom mijenja sastav brašna. Mnogo vitamina je osjetljivo na temperaturu tako da se mljevenjem metalnim mlinovima sastav brašna osiromašuje. Bolji izbor kod kupovine brašna, je ono koje se dobije mljevenjem na tradicionalan način mlinovima sa kamenom. Naši krajevi još uvijek imaju takve vodenice i to svakako treba njegovati kao dio tradicije.

Heljda nije žitarica i ja sam već pisala o tome (heljda). Naprotiv, heljda ne bi uopšte trebala biti svrstana u kategoriju žitarice (kao kod “ElVita” keksa) Ovakav način deklariranja dovodi u pitanje cijeli sastav jer deklaracija treba biti istinita i stručna. Ako neko ko porizvodi hranu, pogrešno svrstava namirnice, šta onda zna o hrani?

S obzirom da svaki proizvod svojim izgledom i imenom, pokušava odati utisak „zdravog“, proizvođači su se potrudili da se u sastavu nalaze dijelovi voća. Voće povezujemo sa zdravljem i to je uvijek dobar način da se neki proizvod bolje prodaje. Međutim, šta je ovdje voće? Prema navodima sastojaka to je uvijek kaša voća, kandirano voće i voće u prahu, sa jako mnogo sastojaka koje ga konzerviraju i poboljšavaju. Prije svega to je glukozno fruktozni sirup, glukozni sirup sa aromama.

Šta je glukozno – fruktozni sirup?

Ovaj sirup naziva se jos kukurznim sirupom. Pogađate, dobije se hemijskom preradom kukuruznog škroba dodavanjem enzima. Na taj način se glukoza iz kukurunog škroba djelimično preradi u fruktozu. Najčešće se napravi mješavina koja sadrži 55% fruktoze i 45% glukoze. U običnom šećeru omjer ova dva monosaharida je 50:50. Sad se vjerovatno pitate pa to je samo fruktoza koje ima i u voću? Ovdje nam treba malo hemije pa ću pokušati da pojednostavim. Obični šećer sadrži fruktozu i glukozu povezane vezama tako da je tokom probave potrebno „pokidati“ ove veze. U glukozno-fruktoznom sirupu, fruktoza je slobodna i jako brzo dolazi u krvotok. Fruktoza ide direktno u jetru gdje utiče na pokretanje lipogeneze – stvaranje triglicerida. Ovo opterećenje jetre može izazvati posljedice slične onim koje izaziva alkohol. U isto vrijeme nastupa i glukoza, koja podiže nivo šećera u krvi i potiče pankreas da luči inzulin. Inzulin doprinosi spremanju šećera u vidu masnih naslaga, obično u predjelu stomaka. Jasno je da na ovaj način, jetra biva dvostruko opterećena a cijeli metabolizam trpi pritisak. Slikovito rečeno, ovo je kao da imate požar, pa ga gasite tako što otvorite prozor i vrata da napravite propuh. Osim toga, veća količina ovakve fruktoze djeluje i na crijeva, mozak itd. Cijela ova priča se mijenja ako govorimo o prirodnoj fruktozi u voću, koja je okružena svim drugim sastojcima kao što su vlakna, vitamini, minerali, a i vezana je na glukozu. Učinak prirodne fruktoze nije negativan kao kod ove koja se dobija hidrolizom kukuruznog škroba. Danas se već vještačka fruktoza iz ovog sirupa smatra odgovornom za ekspanziju metaboličkog sindroma u svijetu kao i svih bolesti koje je prate kao što su npr. bolesti krvnožilnog sistema. Osim toga, često ljudi ne znaju da je dodana u hranu, jer je sve napisano sitnim slovima na deklaraciji a kako sam već rekla, neke pojmove povezujemo sa zdravljem: voće – fruktoza – zdravlje. A istina je potpuno drugačija.

Pitate se zašto bi neko dodavao ovo u hranu? Zato što je jeftino i u trenutku kad se počelo sa proizvodnjom, nije se dovoljno poznavao metabolizam čovjeka, poboljšavaju konzistenciju, aromu i boju proizvoda. Možda postoje i neki drugi razlozi, ali ja se ne bavim teorijama zavjere. Ono što nikako ne smijemo zaboraviti da je to i dalje šećer i da unosimo istu količinu energije kao i kod običnog šećera. I tu je onda paradoks kod ove vrste keksa. Sa jedne strane se promovira kao „zdrav“ a sa druge se već na deklaraciji vidi da se unosi jako puno šećera. Primjera radi, velika supena kašika je oko 15 g šećera. Svaki od ova 4 keksa imaju više od 20 g saharoze u 100 g proizvoda. „Džepna pakovanja“ su od oko 50 g. Sumnjam da se iko zaustavi kad otvori pakovanje. Dakle, jednim pakovanjem ste već pojeli gotovo supenu kašiku šećera. Sad će zagovornici reći, ali tu su žitarice i vlakna koji utiču na sporo varenje i duži osjećaj sitosti. Tako čak tvrdi reklama. Međutim, šećer se prvi metabolizira, jer je najlakše da ga tijelo koristi. Nakon što potroši sve izvore glukoze, tijelo počinje da troši masti pa tek onda proteine. Zato teško skidamo salo. Iz tog razloga se osobama koje žele smršaviti preporučuje da ne uzimaju šećere, kako bi se metabolizam natjerao da koristi druge izvore energije iz hrane, a kasnije i iz vlastitih zaliha.

Kako je onda moguće da se keks preporučuje kao doručak?

Razlog su integralne žitarice za koje se dugo smatralo da trebaju biti osnova prehrane i nalazile su se u dnu čuvene piramide prehrane. Danas se zna da to ne mora biti tako i da je za očuvanje zdravlja prije svega, potrebno povećati unos povrća i voća a unos žitarica pa i integralnih, treba držati pod kontrolom. Ovdje čak neću ni spominjati cijelu priču oko glutena u žitaricama, jer onda članak ne bi imao kraj.

Od ostalih sastojaka prisjetit ćemo se samo lecitina o kojem sam pisala u članku o crnoj čokoladi (Kako odabrati dobru crnu čokoladu?) i hidrogenizovanih masti o kojima možete pročitati u članku o maslacu i margarinu (Maslac ili margarin?).

Nikad mi nije cilj napadati određeni proizvod, jer izbor je naš. Naša ruka stavlja proizvod u korpu u trgovini. Mi smo podložni reklamama i tvrdnjama. Međutim, uvijek će mi biti cilj buđenje svijesti i preuzimanje odgovornosti za svoju prehranu a samim tim i zdravlje. Počnimo čitati šta piše na deklaraciji, ma kako sitno bilo. Sjetimo se šta su jeli za doručak naši stari? Kako je moguće da vjerujemo kako je dobro za nas da se hranimo keksom ili čak nekim prahom za doručak?

Ovaj keks nije ništa bolji niti lošiji od „običnog“ kojeg smatramo lošim.

Čak i cijena je ista. Razlika je samo u tome što vjerujemo da je zdrav, pa ga češće i više jedemo i čak smo ubijeđeni da je odličan za naš doručak. A doručak je najbitniji obrok. Brojna istraživanja su se složila sa tim i to se može veoma lako provjeriti bilo gdje na internetu u stručnim bazama članaka. Doručak nam donosi energiju za cijeli dan koji je pred nama, pomaže nam da očuvamo koncentraciju i pamćenje. Ljudi koji ne preskaču doručak, imaju zdravije navike i više energije. Manje su nervozni i rjeđe imaju „napade“ gladi i prejedanja naveče. Da li je osobi koja treba da radi najmanje 8 sati, nakon toga brine o svojoj porodici, posveti se nekoj sportskoj ili društvenoj aktivnosti, dovoljno da pojede 50 g keksa ujutro i da to traje do ručka? Prema broju kalorija koji se unese, trebalo bi da jeste. Međutim, te kalorije potiču najvećim dijelom iz običnog šećera koji se jako brzo metabolizira i osjećaj gladi se ubrzo vraća. Ako zanemarimo taj signal, tijelo pokušava da se izbori a na kraju je rezultat obilan obrok obično nakon radnog dana ili naveče. Tijelo je tada već izmoreno i boji se da ćete opet uraditi to. Još više nastoji da sakupi salo, kako bi imalo zalihu za novi dan započet sa slatkišima ili keksom. Nije bitno o kojem proizvodu govorimo. Bilo koji proizvod sa mnogo šećera uradi isto našem tijelu. Zato je bitno da kalorije koje unesemo, potiču od drugih izvora sa naglaskom na povrće i voće. A ove i slične proizvode, posebno industrijski dobijene, napunjene svim i svačim da bi bili jeftiniji i trajniji, ograničite na one dane kad baš baš trebate nešto slatko, u što manjim količinama.

P.S. Ako ste baš ovisni o ovim proizvodima, pokušajte napraviti neku svoju varijantu sa provjerenim sastojcima, bez industrijskih dodataka i sa što manje šećera. Šećer se može zamijeniti medom ili nekom drugim prirodno slatkim sastojkom.

Izvor/piše: nutricionizam.ba

Dr. sci. Marizela Šabanović, nutricionistica, rođena je u Tuzli, gdje je završila Osnovnu i Srednju Medicinsku školu. Nakon završene srednje škole upisuje se na Tehnološki fakultet, Odsjek prehrambeni. Diplomirala je 2004. godine kao Zlatni student. Tokom studija bila je i stipendistica njemačke fondacije Heinrich Boll. Postdiplomski studij upisala je na Farmaceutskom fakultetu u Tuzli, na modulu Bromatologija i nutricionizam. Magistarski rad pod nazivom „Uticaj prehrane i fizičke aktivnosti na stanje uhranjenosti u adolescenata“ odbranila je u aprilu 2011. godine i time stekla zvanje magistar farmaceutskih znanosti iz oblasti bromatologije i nutricionizma. Doktorsku disertaciju na temu “Uticaj prehrane, fizičke aktivnosti i unosa antioksidanasa na simptome upale vena debelog crijeva” odbranila je 19.12.2014. godine.

Angažovana je kao spoljna saradnica u zvanju više asistentice na predmetu Bromatologija na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Stručna saradnica je iz oblasti nutricionizma mjesečnog magazina „Ljepota i zdravlje“.

Komentari