U posljednje vrijeme žene sve češće javno pokreću raspravu o majčinstvu, teškim stranama roditeljstva i sumnjama koje ih obuzimaju otkako su na svijet donijele dijete.
Žene koje priznaju da im majčinstvo nije jedini prioritet u životu i da se žele ostvariti na drugim područjima i dalje nailaze na predrasude društva, a izražavanje žaljenja zbog rađanja djeteta mnogima je nepojmljivo.
“Žene koje priznaju da im majčinstvo nije jedini prioritet u životu i da se žele ostvariti na drugim područjima i dalje nailaze na predrasude društva.“
Autorica i blogerica Lola Stark odlučila je otvoreno progovoriti o tome zašto danas žali što je rodila i kako su je na majčinstvo potaknuli potpuno krivi motivi.
“Želja za djetetom postala je moja opsesija i ništa drugo nije me zanimalo. Dječja groznica započela je nedugo nakon udaje. Imala sam 26 godina i puno mojih srednjoškolskih prijatelja već je imalo djecu.
Svaki film ili serija koju sam gledala kao dijete usadila je u mene obiteljske vrijednosti koje su postale motivacija za građenje određenog stila života. Brak, djeca, kuća, ispijanje čaja na trijemu dok gledam kako se klinci igraju u dvorištu.
Molila sam muža da imamo dijete. On je smatrao da još uvijek nismo dovoljno financijski osigurani kako bismo donijeli novi život na svijet.
U retrospektivi, bio je u pravu, ali ja sam toliko željela dijete.
Tada smo živjeli u tavanskom stanu. Kuhinja, dnevna i spavaća soba bile su jedna prostorija. Kada bismo se budili u žurbi udarali smo glavom o krov. Kao što je moj muž istaknuo, naš dom nije bio mjesto za stvaranje obitelji.
Kada smo se napokon preselili u stan koji je imao više prostora, popustio je i rekao da možemo raditi na bebi. Prije nego što je završio rečenicu već sam skidala aplikacije za praćenje ovulacije.
“Željela sam stavljati fotografije bebe na Facebook. Odijevati svoje dijete u prekrasne haljinice ili slatka odjelca.“
Iskreno, moja potreba za bebom bila je površna. Željela sam stavljati fotografije bebe na Facebook. Odijevati svoje dijete u prekrasne haljinice ili slatka odjelca. Zašto? Zato što sam mislila da je to sljedeći korak u igri života. Osjećala sam neutaživu potrebu da budem normalna i slijedim druge ljude. Nikada nisam uzela u obzir to da možda dijete nije ono što trebam.
Prolazili su mjeseci, moja menstruacija se i dalje pojavljivala pa sam počela vjerovati da mi možda ipak nije suđeno imati dijete. Shvatila sam da to nije najgora stvar koja mi se može dogoditi u životu i tada smo se prestali truditi.
Međutim, onda sam zatrudnjela. Moj sin sada ima šest godina i dopustite mi da prvo kažem ono najvažnije. Volim ga više od života. Umrla bih za njega. On je moj svijet.
Krenimo sada na one manje lijepe stvari. Moj život je grozan. Uvijek sam bila sebična osoba. Natjerala sam supruga da imamo dijete, rekla bih da je to poprilično sebično. Obožavam spavati. Volim ići van i gledati predstave na Broadwayju. Obožavam trošiti novac na sebe. Volim pisati kada god to poželim. Jesam li spomenula koliko volim spavati?
Nisam to nikada priznala nikome u svom privatnom životu, ali žalim što sam rodila dijete. Izgubila sam godine svog života zbog djeteta koje sam željela iz krivih razloga.Vjerujem da sam zeznula svoj život time što sam bila sljedbenik i željela sam se uklopiti u ono što sam doživljavala kao pravi način življenja.
I nitko nije kriv za to osim mene.
Sada imam 35 godina i unatoč svom žaljenju, još uvijek se prije nego nešto napravim zapitam je li to ‘normalno’. Ali pokušavam naučiti kako plivati protiv struje, slijediti svoje srce, a ne Facebook feed i živjeti onako kako je to najbolje za mene.
Naposljetku, imam preslatkog klinca kojeg volim sa svim svojim srcem i ako je to “najgora” stvar koja je proizašla iz mog života, izgleda da mi uopće ne ide toliko loše koliko sam mislila.“
Izvor: zadovoljna.hr