Kada je stres preveliki, a vremena malo i djeca mogu da se razbole od tog pritiska. Kada se to desi, pokazuju iste simptome kao odrasli tj. imaju burn-out. Šta je burn out?
Gube apetit, rasplaču se brzo, ne mogu se koncentrisati, osjećaju se umorno ali ne mogu zaspati. Njemački stručnjaci su posmatrali djecu i omladinu sa simptomima kliničke slike koje kod odraslih nazivamo: Burn-out, kada takoreći pregorimo zbog vremenske stiske i stresa, a što se sve češće dešava. U Njemačkoj je 10% svih bolesti povezano sa ovim problemom. Ovi simptomi su najčešći kod djevojčica i u najgorem slučaju mogu dovesti do depresija zbog iscrpljenosti.
Ova tema možda može biti interesantna roditeljima one malo starije djece koja će ovog ljeta odlučiti koju srednju školu upisati ili onih još starijih koji završavaju srednjoškolsko obrazovanje i trebaju odlučiti je li fakultet njihov izbor? Vršimo li mi kao roditelji ili, pak cijelo društvo, prevelik pritisak na djecu i je li uspjeh samo upisati dobru gimnaziju ili fakultet?
Da li su krivi roditelji? Majka i otac koji poput helikoptera kruže nad glavom djeteta, uvijek ga kontrolišu, traže da uspiju, imaju dobre ocjene, upišu gimnaziju? Bilo bi najlakše na njih pokazati prstom i reći da su oni ali to nije tako jednostavno – uzroci ovog fenomena su složeni poput puzzle-i.
Važan aspekt je i „princip ekonomiziranja života“ koji djeca odmalena uče. „Majke koje obavljaju po tri posla: posao, domaćinstvo, briga o djetetu sa davanjem instrukacija i razvoženjem na razne aktivnosti. Djeca odrastaju sa majkama koje su „rastrzane na sve strane“.
Nije ni čudo da i djeca onda misle da sve moraju postići. Van porodica, u pravom svijetu je pak skroz drugačije i obzirnost prema drugima nije osobina koja se traži. Pored toga javljaju se i razna ratna dešavanja koja su oko nas i vijesti na svim TV kanalima i drugim medijima koja dopiru u dječiju svijest. Digitalizacija je nešto što ne možemo istrjebiti ali ona stvara novi tempo života: sve mora ići brzo, sve se mora podijeliti sa drugima, ručak, garderoba..sve treba slikati i čekati na komentare: Šta će drugi reći?
Sve je ovo dio problema o kojem piše psiholog Michale Schulte-Markwort u svojoj novoj knjizi „Burn-out-Kids: kako je postignuće naše djece preopterećeno“ i koji zastupa tezu: „Iscrpljeno društvo producira iscrpljenu djecu“.
Hamburški psiholog želi da podstakne debatu koja će preispitati ovaj sistem koji producira previše straha za budućnost i stvara osjećaj kod djece da ono što rade nije dovoljno. Želi da pokaže društvu da je pedagoški sistem kojim se totalno osuđuju loše ocjene (a 3 nisu loše, npr.) demotivirajući i srednjovjekovni. Želi da se preispitaju određeni besmisleni domaći zadaci i sl.
Schulte-Markwort podstiče također da se savjesno zapitate kako nastaje sreća. Kako da djeca saznaju da mogu imati i sretnu budućnost koja nije isključivo vezana za uspjeh. Roditelji moraju imati hrabrosti da dopuste individualno određivanje sreće.
“Smije li moj sin postati vrtlar ili bi bilo bolje da bude botaničar?“ Naravno da roditelji moraju podsticati ali ne trovati sa negativnim stresom. Ono čim će se baviti dijete mora da mu pričinjava zadovoljstvo.