Početak škole znači mnogo stvari različitim ljudima. Za učenike to može biti radost zbog ponovnog viđanja s prijateljima iz razreda, ali također i rano ustajanje i domaća zadaća. Za roditelje, to može značiti i malu pauzu od djece dok su djeca u školi ali i osjećaj praznine u kući. Za učitelje i nastavnike, to znači dobivanje svježe grupe učenika, ali i kraj vašeg ljetnog odmora.
GuGu odustaje od silnih savjeta kako uspješno početi školsku godinu, uskladiti obaveze i igranje, naučiti male da budu veliki, ali donosimo jedan zanimljiv prijedlog i ukazujemo na „nešto“ što je i kod nas skoro postalo svakodnevnica: dovoženje djece autima u školu!
Zašto više ne hodamo do škole? Zar nam to dok smo bili djeca nije bio najzanimljiviji dio školskih događanja: put do škole i nazad?
U mnogim je zapadnim zemljama pokrenuta kampanja „Pješačimo do škole!“, a svakako je potrebna i u BiH.
Zašto se rodtelji plaše?
Zašto ne smijemo više pustiti djecu da idu sami do škole u naselju, sa ključem oko vrata kao što smo svi mi u djetinjstvu? Šetati sami, djeci se predstavlja kao nešto jako opasno. Priča o Crvenkapici je bila naša vodilja u vrlo ranoj dobi. Crvenkapica tako nije poslušala mamu skrenula je s puta i desilo se nešto strašno. Mnogo je zaista opasnosti koje vrebaju u stvarnom svijetu, kojih su roditelji svjesni i koji su glavna kočnica zašto naša djeca ne pješače do škole: međuvršnjačko nasilje, problem pasa lutalica, nesigurnost u saobraćaju, pa i slučajevi kidnapovanja djece i sveprisutna pedofilija.
Koje su prednosti šetnje do škole?
Pješačenje do škole djeci znači i svojevrsnu potvrdu njihove neovisnosti, uče se samostalnosti i spremniji su za snalaženje u stvarnom svijetu.
Svakako je šetnja jako zdrava. U današnje vrijeme sjedalačkih aktivnosti, koje djeca obavljaju u sobi, na stolici, za kompjuterom, nedostatk fizičke aktivnosti je uzrok mnogih hroničnih bolesti i gojaznosti kod djece ovog uzrasta. Šetnja do škole daje djeci priliku za fizičku aktivnost, da udahnu svjež zrak i okupaju se sunčevim zrakama.
Pješačenje je jeftinije i ekološki odgovornije. Prema nekim policijskim izvješćima na zapadu, saobraćajne nezgode u kojima su nastradala djeca u velikom broju slučajeva uzrokovale su tzv. mame – taxisti do škole (mislim da bi bolji prijevod bio roditelj-taxi, ali nista bez etiketiranja žena kao vozača, op.a.)
Imajući sve ovo na umu, evo nekoliko savjeta kako pripremiti djecu za šetnju do škole.
Morate biti sigurni da je vaše dijete spremno – svakako zajednički mnogo puta prođite usklađenu rutu puta do škole. Naučite ih da sami pređu ulicu, upozorite na „teške“ dionice, prijavite nesavjesne vozače koji su svoje ljubimce na četiri točka parkirali na trotoaru. Ovo mi je najveći problem na putu do škole i jedan od glavnih razloga zašto i ja svakodnevno pješačim sa djecom. Najgore je što su ti vozači roditelji djece koja idu istim putem do škole! Izaberite najsigurniji put do škole, koji najčešće nije najkraći put. Prijeko preče, a okolo bliže!
Važno je da se vaš đak pješak osjeća sigurno da samostalno pređe put do škole, ne smijete samo vi insistrirati na tome, dijete mora biti sigurno u sebe i to znati pokazati. Posmatrajte i analizirajte svog đaka pješaka na putu do škole: je li dijete dovoljno oprezno? I kada se odlučite da ga samostalno pustite da pješači do škole povremeno ga „prekontrolirajte“, i recite da ste u slučajnom prolazu.
Kada vaše dijete samostalno bude pješačilo do škole ne osjećajte krivicu zbog toga. Ne smijete svoje strahove učini dječijim strahovima. Ne možete zauvijek štititi svoju djecu. Moramo ih pustiti same na pozornicu i slijediti u tome.