Kada su djelatnici u vrtićima u Finskoj postavili travnjak, zasadili šumski podrast poput patuljastog vrijeska i borovnica i dopustili djeci da se brinu o usjevima u sadilicama, raznolikost mikroba u crijevima i na koži male djece povećala se u vrlo kratkom vremenskom periodu. U usporedbi s ostalom gradskom djecom koja se igraju u standardnim gradskim vrtićima koja su često popločana, djeca od 3, 4 i 5 godina u ovim ozelenjelim vrtićima u Finskoj pokazala su povećane T-stanice i druge važne imunološke biljege u krvi u roku od 28 dana.
“Otkrili smo da je crijevna mikrobiota djece koja su dobila zelenilo u vrtiću slična crijevnoj mikrobioti djece koja svakodnevno posjećuju šumu”, kaže znanstvenica Marja Roslund sa Sveučilišta u Helsinkiju.
Prethodna istraživanja pokazala su da je rana izloženost zelenim površinama povezana s dobro funkcionirajućim imunološkim sustavom, ali još uvijek nije jasno je li ta veza uzročna ili ne. Eksperiment u Finskoj prvi je koji eksplicitno manipulira dječjim urbanim okolišem, a zatim testira promjene u njihovom mikrobiomu i djetetov imunološki sustavu.
Iako nalazi ne sadrže sve odgovore, oni podržavaju vodeću ideju – promjena mikroba u okolišu može relativno lako utjecati na dobro uspostavljeni mikrobiom u djece dok istovremeno pomaže u jačanju imunološkog sustava. Ideja da okoliš bogat živim bićima utječe na naš imunitet poznata je kao “hipoteza o biološkoj raznolikosti”. Na temelju te hipoteze, gubitak biološke raznolikosti u urbanim područjima mogao bi biti barem djelomično odgovoran za nedavni porast imunoloških bolesti.
“Rezultati ove studije podupiru hipotezu o biološkoj raznolikosti i koncept da niska biološka raznolikost u suvremenom životnom okruženju može dovesti do oslabljenog imunološkog sustava i posljedično povećanju prevalencije imunološki posredovanih bolesti”, piše autor studije.
Studija je uspoređivala mikrobe iz okoline pronađene u dvorištima 10 različitih vrtića koji brinu o ukupno 75 djece u dobi od tri do pet godina. Neki od tih vrtića sadržavali su standardna urbana dvorišta s betonom i šljunkom, drugi su djecu izvodili u prirodu, a četiri su dvorišta uređivala travnati i šumski podrast.
Tijekom 28 dana, djeca u ova posljednja četiri vrtića imala su vremena za igru u svom novom dvorištu pet puta tjedno. Kada su istraživači testirali mikrobiotu njihove kože i crijeva prije i nakon ispitivanja, otkrili su poboljšane rezultate u usporedbi s prvom skupinom djece koja su se isto toliko vremena igrala u vrtićima s manje zelenila. Čak i u tom kratkom trajanju studije, istraživači su otkrili da se mikrobi na koži i crijevima djece koja su se redovito igrala na zelenim površinama povećala u raznolikosti – značajka koja je povezana s cjelokupnim zdravijim imunološkim sustavom.
Njihovi su se rezultati uglavnom podudarali s drugom skupinom djece u vrtićima koja su svakodnevno izlazila u prirodu. Među djecom koja su izlazila van, igrajući se sa zemljom, travom i među drvećem pojavili su se mikrobi zvani gamaproteobakterije kako bi pojačali imunološku obranu kože, kao i korisne imunološke sekrecije u krvi i smanjili sadržaj interleukina 17A, koji je povezan s imunološkim bolestima. “To podupire pretpostavku da kontakt s prirodom sprječava poremećaje u imunološkom sustavu, poput autoimunih bolesti i alergija”, kaže ekolog Aki Sinkkonen, također sa Sveučilišta u Helsinkiju.
Rezultati nisu konačni i morat će ih provjeriti u širim studijima. Ipak, čini se da blagodati zelenih površina nadilaze naš imunološki sustav. Istraživanja pokazuju kako je izlazak u prirodu također dobar za djetetov vid, a dulji boravak u prirodi povezano je s boljim mentalnim zdravljem kod djece. Neka nedavna istraživanja čak su pokazala da su zelene površine povezane sa strukturnim promjenama u mozgu djece.
Još uvijek nije jasno što pokreće ove nevjerojatne rezultate. To bi moglo biti povezano s promjenama na imunološkom sustava, ili s nečim u vezi s udisanjem svježeg zraka, uživajući na suncu, vježbanjem ili većim duševnim mirom. S obzirom na složenost stvarnog svijeta, u studijima je stvarno teško kontrolirati sve čimbenike okoliša koji utječu na naše zdravlje.
Iako djeca koja žive u ruralnim područjima imaju manje slučajeva astme i alergija, dostupna literatura o povezanosti zelenih površina i ovih imunoloških poremećaja nije konzistentna. Sadašnje istraživanje ima malu veličinu uzorka, pronašlo je samo korelaciju i ne može objasniti što su djeca radila izvan vrtića, ali vidljive pozitivne promjene dovoljne su znanstvenicima u Finskoj da daju nekoliko savjeta. “Bilo bi najbolje da se djeca igraju u lokvama i da svi mogu kopati organsko tlo”, potiče Sinkkonen. “Mogli bismo svoju djecu izvesti u prirodu pet puta tjedno kako bismo utjecali na mikrobe”.
Promjene su jednostavne, šteta mala, potencijalne koristi mnogobrojne. Povezivanje djeteta s prirodom dobro je i za budućnost ekosustava našeg planeta. Studije pokazuju da će djeca koja provode vrijeme na otvorenom vjerojatno odrasti u ekološki osviještene osobe, a u svijetu koji se brzo mijenja to je važnije nego ikada.
Izvor:
