Piše Dr sci. Marizela Šabanović, nutricionista
Danas se vrlo često susrećemo sa preporukama kako ne treba jesti gluten niti hranu koja ga ima. Malo nas uopšte razmišlja šta to znači i da li je ispravno. To pitanje mi je postalo svakodnevno pa evo da pokušamo riješiti osnovne nedoumice.
Celijakija ili glutenska enteropatija je hronična autoimuna gastroenterološka bolest, koja se manifestuje nepodonošenjem glutena. Gluten je bjelančevina koja se nalazi u pšenici, ječmu, raži i zobi. Celijakija se pojavljuje kod genetski sklonih ljudi, ponekad kao posljedica stresa i nekih infekcija. Pri tome dolazi do oštećenja sluznice tankog crijeva, smanjuje se lučenje određenih hormona, otežava probava osnovnih nutritivnih sastojaka, što može dovesti do drugih težih bolesti. Simptomi bolesti su dugotrajni proljev ili mnogobrojne obilne stolice, gubitak tjelesne težine, nadutost stomaka, slab razvoj mišića. Ovi simptomi su bitni za prepoznavanje celijakije kod djece, jer se upravo prvi simptomi i javljaju kod uvođenja prehrane pšenicom u prvim mjesecima života. Pored ovih simptoma, treba napomenuti i netipične, prije svega malokrvnost tj. anemija, koja uprkos liječenju ne prolazi. Ako se bolest ne dijagnosticira, kasnije može doći do niskog rasta, koji se primijeti u adolescentnom periodu, pa je rano otkrivanje veoma važno. Ponekad se celijakija može prepoznati i na koži, u vidu mjehurića na koljenima, laktovima i bedrima, pojavu psorijaze, gubitka kose itd. Neprepoznata celijakija u kasnijem dobu, može dovesti do slabije plodnosti, srčanih bolesti, endokrinoloških bolesti, bolesti štitnjače, te poremećaja u razvoju zubne cakline. Od neuroloških poremećaja, kao posljedica celijakije, može se pojaviti epilepsija, polineuromaptija itd.
Zbog svega što sam navela, neophodno je ukoliko postoji sumnja na celijakiju, provesti test antitijela na gluten, kao i tkivnu transglutaminazu ili ukoliko je moguće utvrditi genetske predispozicije. Ponekad je potrebno uraditi biopsiju sluznice tankog crijeva kako bi se postavila tačna dijagnoza. Ovim napominjem da nije dovoljno imati samo sumnju kako bi se uradila redukcija prehrane, nego tačna dijagnoza postavljena na osnovu urađenih pretraga.
Osnovni lijek za ovu bolest je potpuno izbacivanje glutena koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži, zobi i svim srodnim vrstama (Pira, Farina, Semolina i Triticale). Vrlo često, gluten se nalazi „skriven“ u raznim aditivima kao što su boje, zgušnjivači i sl. Vrlo bitno je naučiti prepoznati gdje se nalazi gluten, pa se velika pažnja mora posvetiti čitanju deklaracija proizvoda. Prehrana u kojoj nedostaje gluten, nije štetna za naš organizam, jer gluten nije esencijalan za naš organizam, što znači da se aminokiseline iz glutena, mogu naći u drugim bjelančevinama. Strogim provođenjem bezglutenske prehrane, organizam se potpuno oporavlja a osoba treba da prati preporuke prehrane kao i za zdrave ljude. Najvažnije je pridržavanje ovom načinu prehrane i mijenjanje postojećih navika. To podrazumijeva zamjenu pšeničnog brašna nekim drugim oblicima (npr. kukuruzom) kod pripreme obroka, paziti na gotove umake, preljeve i deserte koji vrlo često sadrže brašno. Ono što treba naglasiti je da osobe koje nemaju simptome celijakije ne trebaju izbaciti gluten, naročito ne na svoju ruku. Pravilna i raznovrsna prehrana je osnova dobrog zdravlja i potrebno je pokloniti dovoljno pažnje njegovanju pravilnih prehrambenih navika još od rođenja. Djeca koja nemaju simptome celijakije mogu i treba da jedu pšenicu, raž, ječam i zob, zbog drugih sastojaka koji se nalaze u ovim žitaricama, prije svega u integralnim proizvodima a o čemu sam već pisala u prethodnim kolumnama.
Izvor: www.nutricionizam.ba
