Penjanje uz tobogan, po dijelu za spuštanje, obično je tabu tema oko koje mame lome koplja. Zlatno pravilo tobogana je penjanje stepenicama i spuštanje po toboganu, pa zašto onda neke mame, krše to pravilo?
Zašto treba dopustiti penjanje po toboganu:
1. Odlična vježba!
Penjanje po toboganu nije nimalo lako: treba se držati rukama za rub tobogana i istovremeno penjati nogama. Sve to zahtjeva puno fizičke snage, koordinacije tijela i koncentracije.
2. Rizično je.
Djeca tokom svog odrastanja moraju naučiti i kako da se nose s rizičnim situacijama. Penjanje po toboganu je rizično, ali jednako tako je rizično i pravilno spuštanje, kao i svaka druga igra. Na nama je da budemo u blizini i pratimo situaciju.
3. Rješavanje sukoba
Penjanje po toboganu uključuje potencijalan sukob kad jedno dijete želi da se spusti, a drugo da se penje, što je izvrsna prilika za vježbanje komunikacije i rješavanje sukoba.
4. Nošenje s neuspjehom
Penjanje obično završava neuspjehom što je odlična prilika da djeca shvate da sve ne uspijeva iz prvog pokušaja i da za neke stvari treba vanredno mnogo truda. Bez odlučnosti i upornosti teško je osvojiti vrh tobogana.
5. Jačanje timskog duha
Ako se dijete penje na tobogan u društvu druge djece, to je izvrsna prilika za timski rad: djeca će se ubrzo dogovarati, međusobno pomagati i pokazivati jedni drugima kako se najlakše popeti na vrh.
6. Jačanje samopouzadnja
Pri penjanju djeca stiču poverenje u sopstvene sposobnosti i tijelo. Ako ih ohrabrimo, pokazujemo im i da i mi vjerujemo u njih da mogu osvojiti vrh tobogana, čak i Mount Everest, ako se potrude.
www.mamaibeba.com
