Kada žena sazna da je trudna, pritisak okoline tek počinje. Bližnji u najboljoj namjeri daju savjete za zdrav život, a novi roditelji ih se većinom pridržavaju, jer je najvažnije da se njihovo dijete rodi zdravo. Sve štetne faktore treba izbjegavati: cigarete, alkohol, kofein, brzu hranu, a razne medikamente da i ne spominjemo. Ne smijete nabaciti previše kila, jer će dijete biti pretilo, nemojte jesti premalo, jer će dijete biti sitno… i bez panike, jer hormoni stresa mogu naštetiti razvijanju bebinog nervnog sistema. Sve je to na plećima majke, jer je ona ta čije tijelo hrani novi život unutar nje. Je li tako zapravo?
Koliko je tata zaista važan?
Šta ako očevi imaju veću ulogu u formiranju novog života djeteta nego šta smo mislili, ne samo putem prenošenja gena? Prema članku objavljenom u New York Timesu, mišljenje da je njihov uticaj minimalan prije samog rođenja mijenja se i postaje jasnije da zdravlje muškarca ima mjerljiv uticaj na budućnost djetetovog zdravlja i sreću.
Više-manje nam je poznato kako setovi hromosoma funkcionišu i da su oni ti koji određuju fizičke karakteristike, karakter, kognitivni stil, itd. Ali, tu postoje suptilnije promjene koje nisu strogo uslovljene prenešenim genima.
Bilo da su očevi geni „dobri“ ili „loši“, tijelo i um njegovog djeteta će odražavati očeve životne odabire tokom godina, iako su to izbori koje je napravio davno prije pomisli na dijete. Naučnici smatraju da se to posebno očituje u periodu prije puberteta kada dolazi do formiranja spolnih žlijezda i hormona. Tijelo pamti sve loše stvari koje mu napravite, pa tako i na primjer pušenje u toj dobi, čiji efekti kasnije mogu dovesti do zdravstvenih problema nerođenog djeteta. Drugim riječima, očeva životna iskustva ostavljaju biološki trag na njegovoj djeci. Začuđujuće, ali i dokazano, ta djeca mogu prenijeti određene tragove i na svoju djecu.
Naučnici su shvatili kako ova promjena nije genetska, ali nije ni negenetska. To je epigenetski („epi“, grčki za „iznad“ ili „izvan“). Razmišljajte o tome kao da naša tijela mijenjaju svoj genetski materijal. Epigenetika objašnjava kako se geni uključuju ili isključuju, što je jednim dijelom diktirano okolišem i igra jednako važnu ulogu u razvijanju temperamenta, oblika tijela i predispozicije za bolesti kao i geni.
Veliki korak u tome je bila studija Överkalix provedena u zabačenom dijelu Švedske tokom nekoliko generacija, i spoznaja koliko su njihove oštre zime sa periodima gladovanja imale uticaja na rođenu djecu, spram blagih zima sa dosta hrane.
Naše fizičke i mentalne tendencije su oblikovane životom koji vodimo i svijetom u kojem živimo. Nije začuđujuće što nam loša hrana i toksini štete, nego to do koje se mjere prenose na našu djecu, pa i na njihovu djecu.
Pouka na kraju je da nije sav teret na majkama kada zatrudne i da isto tako geni ne mogu biti krivci za sve. Ono što možemo je pokušati živjeti zdravije cijelog života i smanjiti doze stresa koliko je to moguće u današnjem svijetu. Moramo paziti na sebe, i mame i tate, da bi mogli pružiti što kvalitetniji i zdraviji život našim mališanima.