Jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka jeste nana, poznata još i kao menta i metvica. Nana je bila poznata još 1.000 godina prije nove ere u starom Egiptu.
Spominju je Hipokrat, Dioskorid, Plinije i drugi antički pisci kao ljekovitu biljku, važnu za liječenje mnogih bolesti, prije svega organa za disanje i varenje.
Arapska narodna medicina od davnina mentu slavi kao glasnika prijateljstva i vijesnika ljubavi.
Legende o nani
Vjerovalo se da biljka otklanja i seksualnu nemoć. To je, navodno, znala i mudra Šeherezada. U viktorijansko doba nana je bila simbol čistote.
Prema grčkom mitu, Minta je bila nimfa, ljupka ćerka riječnog božanstva podzemnog svijeta, koju je bezuspješno progonio pohotni bog podzemlja Had. Zaslijepio ju je svojim blještavim kolima, ali ju je iznenadila kraljica Perzefona, Hadova ljubomorna žena, rasparčavši Mentu na parčiće, od kojih je nastala nana (menta).
Po drugim teorijama sam Had je svoju ljubimicu pretvorio u nanu (mentu) da bi je spasio od ljubomorne Perzofone.
Po nekima se misli da potiče sa Dalekog istoka i da se koristi barem 10.000 godina.
Koliko je ljekovita nana?
Ova ljekovita biljka djeluje antiseptički, analgetski, antibakterijski, antivirusno i umirujuće, kod nas se najčešće koristi za stomačne probleme, ali je nana blagotvorna za mnoge tegobe:
Jedno od važnih dejstava nane je ublažavanje stresa. Sadrži veće količine triptofana, koji podstiče stvaranje serotonina, odgovornog za raspoloženje.
Pretpostavlja se i da ima i antikancerogeno dejstvo, jer sadrži perililni alkohol, koji se pokazao zaslužnim za sprečavanje raka debelog crijeva, kože i pluća.
Izvor: Plantago – Čajologija