Eksperti tvrde da je gugukanje novorođenčadi od vitalnog značaja za razvoj njihovog govora. Gugukanje novorođenčadi ne predstavlja samo znak pažnje, nasuprot tome naučnici smatraju da čine vitalni dio njihovog učenja da govore.
Najnovija studija sugeriše da je pretjerana upotreba samoglasnika koji mogu biti vrlo iritantni osobama koji nisu roditelji ključni dio procesa učenja. Naučnici tvrde da izlaganje djece jasnim vokalnim zvukovima od rođenja pomaže da razlikuju jezik od ostalih zvukova. Oni su otkrili da djeca u dobi od sedam mjeseci mogu razlikovati glasove od drugih zvukova – čak i kada ne mogu vidjeti osobe koje govore.
Do dobi od 11 mjeseci, prije nego što počnu pričati samostalno, djeca već nauče razlikovati materinji jezik od ostalih jezika. Američki istraživački tim je pratio moždane valove bebe dok su im puštali niz snimljenih riječi na različitim jezicima.
U dobi od sedam mjeseci dio bebinog mozga povezanog s jezikom će se aktivirati kad god čuje ljudski glas. Četiri mjeseca kasnije, ista regija mozga će se aktiviriati samo kada čuju riječ na jeziku svojih roditelja. Studija akademika sa Univerziteta u Washingtonu služi kao dokaz da je pričanje dojenčadi u vrlo ranoj dobi od vitalnog značaja za njihov razvoj. Pored toga, autori studije tvrde da su jasni samoglasnici roditelja kada se obraćaju svojim bebama (novorođenčadi) ključni dio procesa. Neuronska aktivnost beba ukazuje na to da dio mozga zadužen za govor već radi puno prije nego što dijete nauči govoriti. Većina beba počne tepati sa sedam mjeseci, ali ne izgovori svoje prve riječi do ili nakon prvog rođendana.
Kad djeca nešto čuju, njihovom mozgu može biti lakše da modelira motoričke pokrete neophodne za govor. Mozak male djece se priprema da djeluje na svijet vježbajući kako govoriti zapravo puno prije nego što nešto mogu i reći.
Izvor: roditeljstvo.com
