Svjetski dan zdravlja (World Health Day)

Prva Svjetska zdravstvena skupština koju je organizirala Svjetska zdravstvena organizacija održana je 1948. godine. Odlukom skupštine 7. april određen je za Svjetski dan zdravlja i počeo se slaviti od 1950. godine.Ovaj dan se obilježava kako bi se izgradila svijest o određenoj temi koja je vezana za zdravlje čime bi se skrenula pažnja na prioritetna područja koje su briga Svjetske zdravstvene organizacije. Svake godine se osmišljavaju aktivnosti na određenu temu, ove godine je to depresija,  i to  u kampanji pod motom „Depresija: razgovarajmo“.

Depresija spada u red najčešćih psihičkih poremećaja. Neki podaci govore da sklonost ovom stanju ide odmah nakon srčanih bolesti.  Poseban  je problem što se depresija javlja u sve ranijoj životnoj dobi.  Nije rijetkost da svi mi imamo depresivne faze (epizode), to su oni trenuci kada smo samokritični i mislimo kako smo bespomoćni. Ipak, produbljivanje  problema javlja se kada negativno vidimo sebe (kao manje vrijedne), svijet oko sebe (kao prezahtijevan, čini nam se da se nama i oko nas stalno nešto negativno događa) i negativno vidimo budućnost (kao beznadežnu i mračnu), imamo poteškoće u koncentraciji, pamćenju i dosjećanju, te u donošenju odluka  što upućuje na stanje depresije.

Naglasićemo da se depresivni ljudi  povlače od drugih ljudi, bezvoljni su, nemaju energije, manje su angažirani u aktivnostima nego ranije – posebno onim ugodnim…Tu je i  poteškoća sa spavanjem: najčešće  je sna premalo zbog preranog buđenja ili češćeg buđenja noću ili pak težeg uspavljivanja. Katkada može doći i do pretjeranog spavanja nakon kojega se ipak ne osjećamo odmoreno (to posebno vrijedi za tinejdžere). Apetit je smanjen ili jako povećan, a to se može očitovati u znatnijem gubitku ili dobitku tjelesne težine. Emocionalni simptomi su vrlo izraženi, tu je cijeli niz negativnih osjećaja: tuga, paraznina (osjećaj kao da više nemate nikakvih emocija), iritabilnost (sve vam ide na živce), zatim ljutnja, osjećaj krivnje, nervoza, tjeskoba, strah. Mora se reći da češće pogađa žene, kao epizoda i kao oboljenje.Razlog za veću učestalnost depresije kod žena (osim što se ju žene spremnije priznati i obratiti se za pomoć zbog nje pa se čini da je ima i više)su hormonalni razlozi: žene su izložene snažnim hormonalnim promjenama u tzv. kriznim biološkim razdobljima: pubertet, promjene tokom menstrualnog ciklusa (PMS), trudnoća ( postporođajna depresija), perimenopauza i postmenopauza…

Uzroci depresije su mnogobrojni i složeni. Osim genetike,depresije je vezana za  temperament. Temperament se odnosi na onaj dio naše ličnosti koji se uglavnom nasljeđuje a ima veze s tipom našeg  nervnog sistema. Tako na primjer postoje ljudi sa tzv. melanholičnim temperamentom: to su osjetljiviji ljudi koji su već od malena skloniji povlačenju, češćem proživljavanju tuge, straha i tjeskobe. Iako oni nikada ne moraju razviti depresivni ili anksiozni poremećaj, ipak su mu pojačano skloni. No potrebno je djelovanje i drugih faktora,  onih iz okoline ili onih iz organizma (neka tjelesna bolest, hormonalne promjene i sl) da bi se aktivirala depresija ili anksiozni poremećaj. Spoljašnji faktor broj jedan je stres.

Ukoliko ste i sami  proživjeli neku od faza, jako je važno istaći da vas depresivno raspoloženje potiče na neko rješavanje problema i donošenja odluka. Ako uspijete riješiti probleme na koje vas to neraspoloženje potiče, osjetit ćete se bolje. Ako do toga ne dođe, vjerojatno će vam trebati pomoć kako bi lakše riješili problem. No, ako se neraspoloženje pogoršava ili dugo ne rješava, moguće je da zapadate u pravu depresiju. U tom slučaju,  razgovor sa stručnjakom  je neozaobilazan, jer vam  je liječnička pomoć neophodna.