Kada žena ostane u drugom stanju, vrlo je važno za nju voditi zdrav život, a to podrazumijeva zdravu ishranu, dovoljno se odmarati, i redovno vježbati. Također je bitno izbjegavati sve što bi moglo naškoditi njoj i njenom plodu. To je naročito važno kada se radi o alkoholu, cigaretama, te lijekovima.
Neki lijekovi mogu biti štetni ako se koriste u bilo kojem trenutku za vrijeme trudnoće, a drugi, međutim, su posebno štetni u specifičnim fazama trudnoće. Većina organa i sustava organa ploda su formirani u prvih deset tjedana trudnoće (računajući od datuma posljednjeg menstrualnog perioda). Tijekom ove faze, neki lijekovi mogu uzrokovati malformacije tih organa fetusa, kao npr. srca, udova, te lica. Nakon otprilike desetog tjedna, fetus brzo raste i dobiva na težini i veličini. U ovoj fazi, određeni lijekovi mogu oštetiti organe koji su još uvijek u razvoju, kao što su oči, te živčani sustav. Nastavljanje korištenja lijekova povećava rizik od preranog rođenja ili pak rođenja mrtvorođenčeta. Neki lijekovi mogu biti naročito štetni na kraju trudnoće i dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema novorođenčeta.
Primjena lijekova u trudnoći vrlo često predstavlja višestruk problem. Naime, sa jedne strane liječnici, kako oni opće prakse, tako i specijalisti najčešće izbjegavaju propisivati trudnicama bilo kakve lijekove, ponekad čak kada su im ti lijekovi neophodno potrebni (iz straha od štetnog djelovanja na plod ili trudnoću). S druge strane uslijed nepotpune i nedovoljne informiranosti trudnica vrlo često svjedočimo njihovom paničnom strahu od kontakta sa bilo kakvim lijekom tokom trudnoće. Dovoljna je jedna jedina tableta slučajno uzeta tokom trudnoće pa da se kod trudnice javi sumnja i strah koji ih onda potaknu na brzo traženje odgovora o eventualnom riziku za njihovu trudnoću. Konačno, treba imati na umu i realnu opasnost koju ima uzimanje nekih lijekova tokom trudnoće i koji stvarno mogu dovesti do različitih oštećenja ploda. Malformacije, odnosno oštećenje ploda mogu biti vrlo različita kako po težini tako i po obliku. Naime, neka oštećenja su nespojiva sa životom te dolazi do smrti ploda bilo već intrauterine (sponatni pobačaj) ili nakon poroda, dok druga izazivaju prolazna ili trajna oštećenja novorođenčeta. Neka od njih nemaju nikakvih posljedica na kasniji rast, razvoj i funkcioniranje djeteta, dok druga mogu imati za posljedicu različite poremećaje razvoja: kraći životni vijek ili tešku onesposobljenost
Učinci lijekova u trudnoći
Oštećenje fetusa može se odigrati u jednom od 3 glavna stadija trudnoće:
- Stadij implantacije (5-17 dana) – oštećenje u ovoj fazi dovodi do pobačaja,
- Stadij embrija (17-57 dana) – oštećenje u ovom stadiju (stadiju organogeneze) imaju za posljediceteške strukturalne poremećaje kao što su kongenitalne srčane greške, odsustvo udova i sl.
- Stadij fetusa (od 58 dana do poroda) – oštećenja u ovom periodu dovode do poremećaja rasta isazrijevanja organskih sistema.
Uprkos razmjerno velikom broju lijekova koji su sigurno, odnosno vjerovatno teratogeni, od ukupno2% kongenitalnih poremećaja vjerovatno tek 1-5% otpada na lijekove.
Učinci lijekova na fetus i novorođenče mogu se sistematizirati na akutne farmakološke učinke, strukturalne teratogene posljedice i postnatalne promjene ponašanja. Među lijekovima koji mogu imati akutan učinak na fetus su tvari koje imaju depresivan učinak na funkcije centralnog nervnog sistema.
Apaurin se često primjenjuje za vrijeme poroda i postiže veće koncentracije nego u krvi majke. Sporo se eliminira iz novorođenčeta i može imati prolongirani učinak. Primijenjen u drugim fazama trudnoće on praktično nema nus-pojava, osim ako se daje u vrlo visokim dozama.
Kardiovaskularni lijekovitakođer mogu usporiti frekvenciju fetalnog srca. Stadij organogeneze embrija je period u kome je embrij veoma osjetljiv na djelovanje hemijskih tvari ukome može doći do strukturalne teratogenosti. Svaki lijek ili neki drugi faktor čija je posljedicaporemećaj i abnormalnost u razvoju embrija, a ne uzrokuje smrt naziva se teratogenim. Značajno je spomenuti da teratogene tvari rijetko izazivaju specifičnu anomaliju što otkrivanje teratogenih učinaka čini još težim. Osim toga, postoje velike genetske i druge razlike razlike između pojedinih vrsta što gotovo onemogućuje ekstrapolaciju rezultata i pokuse na životinjama čini nedovoljno pouzdanim indikatorom za učinak na humani fetus. Npr. metronidazol, koji inhibira sintezu DNA, izaziva mutagenost kod nekih životinja, ali nije zabilježen sličan učinak na plod čovjeka. Iako je kontrolirane studije teško provesti iz tehničkih i etičkih razloga, ipak je na taj načan utvrđena povećana učestalost kardiovaskularnih malformacija kod djece majki koje su uzimale litij za vrijeme trudnoće. Poseban problem predstavlja učinak lijekova na postnatalno ponašanje, koji se pripisuje uzimanju psihotropnih tvari za vrijeme trudnoće. Međutim, biohemijski i drugi stvarni dokazi za sada ne postoje.
U praksi se može navesti nekoliko lijekova za koje je teratogeni učinak sigurno dokazan i još nekoliko za koje je takav učinak vrlo vjerovatan. Te lijekove bi trebalo izbjegavati u prvom trimestru. Ponekad međutim veći rizik predstavlja izostavljanje takvih lijekova iz terapije majki posebno ako je terapija hronična. Dokazano je npr. da fenitoin povećava rizik od malformacija djeteta za 2-3 puta, ako ga majka uzima u prvom trimestru. Povoljno je ako se može izostaviti prije koncepcije, ali i tada majkamože računati s vjerovatnošću od samo 90% da će roditi zdravo dijete.
Primjena pojedinih grupa lijekova u trudnoći
Kad kod je trudnici potreban slab analgetik paracetamol je lijek izbora. Acetilsalicilnu kiselinu kao inesteriodne reumatike treba izbjegavati iako nije potvrđena njihova teratogenost. Ipak za njih se zna da mogu uzrokovati produženje porođaja, produženo krvarenje nakon poroda, krvarenja kod ploda i slično. Najčešći razlog primjene antimikrobnog lijeka u trudnoći su urinarne infekcije a njih je najbolje liječiti preparatima kao što su: polusintetski penicilini (ampicilin, amoksicilin), cefalosporini prve generacije (cefaleksin, cefalotin) i nitrofurantoin. U trudnoći su kontraindicirani: tetraciklini i hloramfenikol. Ostali antimikrobni lijekovi se mogu koristiti uz određene uvjete.
Primjena oralnih antikoagulanasa u prvom trimestru povezuje se sa nekim anomalijama nosa i CNS, te se stoga preporučuje primjena heparina jer on ne prolazi kroz placentarnu barijeru.
Iako nema dokaza o teratogenom učinku oralnih antidijabetika, ipak se preporučuje primjena inzulina, čak i kod onih trudnica kod kojih je glikemija prije trudnoće bila dobro kontrolisana preparatima sulfonilureje.
U liječenju astme pretpostavlja se da su sigurni: aminofilin, agonisti beta-adrenergičkih receptora, anatiholinergici i dinatrijev-hromoglikat, s tim da se primjenjuju minimalne djelotvorne doze i da seizbjegava primjena novih lijekova ukoliko se sa starim postiže dobar učinak.U liječenju hipertenzije u trudnoći mogu se koristiti lijekovi za koje je empirijski utvrđeno da su sigurni i to: metil-dopa, beta-blokatori, labetalol, hidralazin. Antiemetik izbora u trudnoći je piridoksin (Vitamin B6) u dozi 50-100mg dnevno uz odgovarajuću dijetu. Osim njega mogu koristiti i meklozamin (Torekan) , prometazin (Fenergan) ili metoklopramid (Reglan). Za gorušicu, muku i gađenje lijek izbora je Al(OH)3 i Gastal.
Autor teksta: Dr. Adem Balić
