Završeno je istraživanje o iskustvima žena prilikom porođaja u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji u okviru regionalne akcije „Sloboda rađanju“ 2015. godine.
Cilj inicijative je skrenuti pažnju javnosti na tretman žena i njihova prava na porođaju, kao ukazati na neophodnost dobre komunikacije između osoblja i porodilja tokom porođaja.
I pored ograničenja u procesu anketiranja i spontanosti u definisanju, prerađivanju i objavljivanju ankete, sve organizacije su jednoglasno donijele odluku da je provođenje ovog eksperimentalnog ispitivanja značajno za razvoj predmetnih društava i unapređenje prava žene prilikom porođaja. Unapređenje se, prije svega, odnosi na uvažavanje prava na informisanost, privatnost, podršku i dostojanstven porođaj.
Rezultati su tu, dobra i loša iskustva izbrojana, sada idemo dalje. Akcija „Sloboda rađanju“ nastavlja svoje aktivnosti u periodu 1. do 8. marta u vidu organizovanja različitih događaja koji se bave ovom tematikom.
Žene su se opet samoorganizovale i digle svoj glas, same kao što idu na porod, odlučile su progovoriti o tabu temama iz naših porodilišta. Cijeli region ujedinio se u istoj akciji, što govori da nam je svima teško. Teško nam je jer sistemi naših medicinskih ustanova gotovo uvijek imaju otpor prema razgovoru i slušanju onog drugog i duboko su patrijarhalni.
Sama činjenica da dolazimo baš vama kad nam je najteže, kad smo bolesni ili trebamo donijeti naše čudo na ovaj svijet, govori koliko vam vjerujemo dragi medicinski radnici, a sada je red na vas. Pročitaje iskustva i rezultate ove ankete i vjerujte i vi nama.
Vjerujte da nas je 44% u BiH bilo potpuno uplašeno tokom porođaja, a 80% nas tvrdi da im se zdravstveno osoblje nije predstavilo, a to bi sigurno uz poneku toplu riječ značilo olakšanje i sigurnost. 63% žena tvrdi da ih osoblje nije informisalo o postupcima koje obavljaju nad njima. Imala sam priliku slušati divnu dokoricu,dječijeg stomatologa, koja svaki pokret svoje ruke objašnjava malom uplašenom 5-godišnjaku, dok mu otvara bolnu peticu. I dječak je tako lijepo sarađivao sa doktoricom, krupne suze su nestale a sa osmjehom je izašao iz ordinacije. Znam da je porod mnogo komplikovaniji zahvat (mada ne mora biti!), znam da nosi više rizika, ali lijepa riječ i samo osjećaj da vam se neko ko se trudi pomoći vam obrati pomoglo bi u nekim drugim brojkama.
Počela je ova kampanja pisanjem žena o tome kako su doživjele nasilje u porodu. Žene su se, prvenstveno u Hrvatskoj, otvorile i pisale, pisale… Nema u zakonima definicije nasilja u porodu, ali prislljavanje na ležeći položaj u toku poroda, dovršavanje poroda carskim rezom kada to i nije potrebno, ubrzavanje procesa epiziotomijom, verbalno vrijeđanje, nehuman odnos liječnika i drugog medicinskog osoblja, nepuštanje pratnje, izazivanje poroda nalijeganjem lakta na stomak – samo su neki od primjera kršenja prava trudnica u domaćim porodilištima.
Ne morate raditi istraživanja i ići daleko, dovoljne su i FB objave vaših rodica iz evropskih zemalja gdje ih vidite sve u porodilištu sretne i nasmijane sa svojim bebicama. Pa kaže, trudnice ovdje imaju sva prava, sve što oko mene rade, objasne mi ili me pitaju za dozvolu da mi to rade. Planovi poroda su sasvim normalna stvar i apsolutno je nemoguće da neka od medicinskih sestara bude neljubazna ili ima loš dan. Rodila sam u apartmanu u koji svako kad ulazi (pa i doktori) pokucaju. O tome kako su im partneri bili cijelo vrijeme pri ruci sigurno ste se naslušali, te kako je prva stvar da dobiju bebu na prsa. I ne znam ima li bolničkih infekcija i MRSA više nego kod nas? I koliko to košta da ti se neko nasmije?
Košta sigurno, jer iz cijelog regiona liječnici odlaze vrtoglavom brzinom. Njihov rad, trud i zalaganje tokom dugog učenja i osposobljavanja da postanu svjetski stručnjaci u svojim domovinama nimalo se ne cijeni. Posao je ovo, kao i ostalog medicinskog osoblja, koji je potplaćen i na marginama svih profesionalnih ljestvica. Posao je ovo kojeg istinski ljubitelji medicine i želje za pomoći drugome (o onim drugima ni ne želim) ne mogu više ni iz ljubavi raditi u BiH. I zato će se nastaviti nasilje u porodu. I zato će i zakonodavci ostati gluhi na naše vapaje.
Ali mi, žene idemo dalje. Idemo pričati o onome što nam se dogodilo, idemo se nadati da će nas neko čuti!
Kompletan pregled istraživanja možete pogledati ovdje.
