Šta je psihoterapija?
Najjednostavnije rečeno – psihoterapija je liječenje razgovorom. Humanistički orijentisani psihoterapeuti naglašavaju važnost ljudske kreativnosti i izražajnosti. Psihoterapeuti su usmjereni na ovdje i sada i na osobu koja djeluje, na biće odgovorno za svoje ponašanje koje je sposobno igrati glavnu ulogu u svom mijenjanju. Ljudima se želi pomoći da budu cjelina jačanjem njihove svijesti o osjećajima koje ne priznaju i ponovnim prihvaćanjem dijelova sebe koje su se odrekli.
Psihoterapija se tiče sviju nas. Može nam pomoći da otkrijemo blokade i teškoće, da istražimo nove načine funkcionisanja, da obuzdamo naše strahove, sumnju i patnju. Psihoterapija je, iznad svega, konstantna potraga za harmonijom i boljim kvalitetom života. Svako od nas ima pravo na sreću. Niti jedan terapijski put ne može zaobići suze i anksioznost, ali da li je istinski vrijedno i korisno trošiti toliko vremena na teškoće iz prošlosti? Naročito ako je moguće, u isto vrijeme, njegovati sadašnjost i koncentrisati se na maksimalno jačanje potencijala za sreću jedne osobe.
Psihoterapeut je osoba koja osim fakulteta psihologije ili drugih humanističkih nauka ima završenu edukaciju iz nekog psihoterapijskog pravca koja traje pet godina, a klijentu pruža sigurnost svoje prakse, pomaže mu svojom tehnikom i sposobnošću, te otkriva orginalnost klijenta u isto vrijeme kad i on. On poštuje klijentove različitosti, kao što poštuje i klijentovu volju da istražuje, i njegove dnevne limite. Klijent utvrđuje plan puta, a terapeut se pridružuje bez nametanja ritma ili zaobilaznih puteva. Ipak, terapeut može odbiti prijevremeno ili opasno putovanje. On također može komentarisati određena mjesta, spektakularna ili ne, i ukazati klijentu na beskorisnost zaobilaznice ili izbjegavanja. Nakon ekspedicije i ovog zajedničkog otkrivanja, terapeut može pomoći klijentu da nacrta mapu puta i ocijeni situaciju.
Psihoterapija kao podrška budućim roditeljima
Značaj psihoterapije u trudnoći
Iako se za ženu koja je u drugom stanju kaže da je u blaženom stanju, promjene koje ovo stanje sa sobom nosi često su veoma uznemirujuće i nepripremljenoj trudnici ovaj značajan i inače lijep period, mogu učiniti povremeno neprijatnim.
Planiranje roditeljstva, trudnoće, ali i priprema za porođaj, ne zahtjevaju samo fizičku, već i psihološku pripremu. Za bebin kasniji razvoj je od velike važnosti i njen život prije rođenja. Dokazano je da i u tom periodu beba može da čuje, da osjeti kako pozitivne, tako i negativne emocije.
U samoj trudnoći žene su izložene razdražljivosti, osjetljivosti na mirise i okuse, ali i drugim fiziološkim promjenama koje se mogu razumjeti kao psihološki određene. Često se javljaju psihičke poteškoće u vidu zaplašenosti, kolebanja raspoloženja, depresivnih i hipohondrijskih ideja. Zdravstvene poteškoće kod trudnice koje se mogu javiti tokom trudnoće ili su postojale i prije trudnoće dodatno povećavaju osjećaj neizvjesnosti i zabrinutosti za ishod trudnoće te utiću na psihičko stanje žene.
Zdrave trudnice u trudnoći mogu ući u stanje u kojem se osjećaju neobično dobro, što je karakteristično za drugu polovinu trudnoće. No, ono što je konstantno u svim trudnoćama jesu doživljaji strepnje, plašenje i tjeskobe koje svaka trudnica različito doživljava.
U buri svih zbivanja oko trudnoće, kada se sva pažnja i briga poklanja majci i djetetu, lako i često se zaboravlja na očeve. Vrlo je važno da otac bude uključen u trudnoću svoje partnerice, jer je to najbolje vrijeme da se pripremi za svoju buduću ulogu oca.
Iako se njihova tijela ne mijenjaju, i budući očevi, također, prolaze kroz duboke promjene. Savladavanje strahova i pretpostavki dio je očinstva. Očevi se brinu o tome kakvi će biti u svojoj novoj ulozi, kako će se dolazak novog člana porodice odraziti na finansije, kako će se promijeniti njihov odnos sa suprugom. To nisu trivijalne stvari i o tome trebaju otvoreno razgovarati s partnericom.
Najvažnije je da muškarci ne trebaju odustati od svog položaja aktivnog oca uključenog u odgoj. Istraživanja pokazuju da, što se prije muškarci uključe, to će više dugotrajno biti uključeni kao roditelji.
Program podrške uključuje timski pristup psihosocijalnoj podršci buduće majke i oca, i sastoji se od psihologa, psihoterapeuta, ginekologa, pedijatra, nutricioniste, zubara, fizioterapeuta, sportskog radnika.
Podrška psihoterapeuta parovima koji imaju “poteškoće” u ostvarenju potomstva
Kada planiranje porodice od početka ne ide kako su partneri planirali dolazi do određenih psiholoških poteškoća koje se javljaju kod oba partnera. Liječenje bračne neplodnosti je proces koji zahtjeva veliku predanost budućih roditelja i ukoliko ishod ne bude željena beba, dolazi do razočarenja koje može dovesti do promjena dinamike između partnera. Kao posljedice se mogu javiti problemi između partnera, promjene raspoloženja, depresija i druga stanja. Zadatak i cilj psihoterapeuta je pomoći partnerima da što lakše prođu kroz taj proces,istraže i prihvate mogućnosti u ostvarivanju uloge roditelja kao jedne od najvažnijih uloga u životu.
Izvor: loncaricapsihoterapija.wordpress.com
