Prvi sat nakon poroda nedvojbeno je jedna od najkritičnijih faza u životu ljudskog bića. Nije slučajnost što sve ljudske skupine rutinski remete fiziološki proces u tom kratkom vremenskom periodu, zbog vjerovanja ili rituala. Naša kulturna društvena sredina u velikoj je mjeri oblikovala sam početak interakcije majka-dijete.
Prvi sat nakon poroda može se promatrati s mnogo različitih i kompleksnih stajališta. Samo jedno od njih je utjecaj hormona na ponašanje majke i djeteta.
Utjecaj hormona na ponašanje
Danas sa sigurnošću možemo reći kako sva sila različitih hormona oslobođenih u majčinom i djetetovom organizmu, tijekom prvog i drugog porođajnog doba, nisu izlučeni iz tijela u prvom satu nakon poroda. Svi ti hormoni imaju posebnu ulogu u odnosu majke i djeteta.
Ključni hormon upleten u porođajnu psihologiju bez sumnje je oksitocin. Njegovi mehanički učinci dobro su poznati već duže vrijeme (stezanje maternice koje omogućuje rađanje djeteta te rađanje posteljice; stezanje mioepitelnih stanica dojke što dovodi do refleksa otpuštanja mlijeka).
Prange i Pedersen pokazali su po prvi put učinak oksitocina na ponašanje, eksperimentom na štakorima, 1979. godine. Injekcija oksitocina direktno u mozak nesparene (neskotne) štakorice, izazvalo je majčinsko ponašanje kod iste. Ovaj eksperiment postao je baza za studije novih generacija. Rezultati tisuća sličnih istraživanja mogu se sažeti u jednu ili dvije rečenice: oksitocin je tipičan altruistični hormon – on je povezan sa svim aspektima ljubavi.
Ovaj podatak postaje značajan kada uzmemo u obzir da, prema švedskim istraživanjima, u kratkom periodu poslije poroda djeteta, a prije rađanja same posteljice, ženin organizam sadrži najveće moguće količine oksitocina. U drugim situacijama (npr. seksualni odnos ili dojenje), oslobađanje oksitocina vrlo je ovisno o utjecaju sredine.
Lakše je ako se rodilja nalazi u toploj sredini, tako da je količina hormona iz grupe adrenalina najniža moguća. Isto tako je povoljno da majka ne čini ništa drugo osim da gleda oči svojeg tek rođenog djeteta i da osjeti dodir s bebinom kožom, bez ikakvog ometanja. Način na koji se oksitocin oslobađa nova je podloga za istraživanje. Da bi bilo učinkovito, ovo oslobađanje mora biti udarno: što je veća frekvencija pulsa, to je veći učinak hormona.
Oksitocin se nikad ne oslobađa sam. On je uvijek dio kompleksne hormonalne ravnoteže. Eto zašto ljubav ima toliko različitih učinaka. U prvom satu nakon poroda, kao specifičnom stanju organizma, u fiziološkim uvjetima, visoka razina oksitocina povezana je s visokom razinom prolaktina, koji se naziva i “majčinski hormon”. Ovo je najtipičnija situacija za poticanje ljubavi kod djeteta. Oksitocin i prolaktin međusobno se nadopunjuju. Nadalje, estrogeni aktiviraju receptore oksitocina i prolaktina. Moramo uvijek imati na umu hormonalnu ravnotežu.
Godine 1979. također se dokazalo oslobađanje hormona sličnih morfiju tijekom poroda. Oslobađanje endorfina sada je već dobro dokumentirano. Početkom osamdesetih, naučili smo da i dijete oslobađa endorfine u porođajnom procesu i danas uopće nema sumnje u to da su u određenom vremenu nakon poroda, majka i dijete zasićeni opijatima. Karakteristika opijata je izazivanje stanja ovisnosti, što dobro znamo, stoga je lako očekivati kako će se početak “ovisnosti” ili zbližavanja nastaviti razvijati.
Čak i hormoni iz grupe adrenalina, često nazivani i hormoni agresije, imaju vidljivu ulogu u interakciji između majke i djeteta odmah nakon rođenja. Tijekom zadnjih kontrakcija prije poroda, razina ovih hormona najviša je u majčinom tijelu. Upravo zbog toga, u fiziološkim uvjetima, čim se pojavi nagon tiskanja, žene imaju naglu potrebu da se, pune energije, usprave i da se uhvate za nešto ili nekoga. Vrlo često žele popiti čašu vode, kao što to čini govornik pred većom publikom.
Jedan od učinaka takvog otpuštanja adrenalina je budnost majke i njen oprez. Sjetite se ponašanja sisavaca u divljini, ono nam objašnjava kolika je prednost za majku da ima dovoljno energije i agresivnosti kako bi zaštitila svoje novorođenče, ako je to potrebno. Agresivnost je jedan od aspekata majčinske ljubavi.
Isto tako je poznato kako dijete ima svoje mehanizme preživljavanja tijekom zadnjih kontrakcija koje ga istiskuju i oslobađa svoje hormone iz grupe adrenalina. Navala noradrenalina omogućava da se fetus prilagodi fiziološkom nedostatku kisika specifičnom za ovu fazu poroda. Vidljivi učinak ovog hormonalnog oslobađanja je budnost djeteta na porodu, otvorenih očiju i raširenih zjenica. Majke su fascinirane i oduševljene načinom na koji njihovo novorođeno dijete zuri u njih. Izgleda kao da je dijete dobilo nekakav signal i svakako se čini da je ovaj kontakt oči-u-oči važan dio početka odnosa između majke i djeteta.
Vrlo kompleksna uloga hormona iz grupe adrenalin-noradrenalin u interakciji između majke i djeteta nije proučavana dugo vremena. Mali broj životinjskih eksperimenata otvara vrata za nova istraživanja.
Iz hormonalne perspektive, jasno se vidi da je seksualnost potpuno cjelovita i zaokružena. U svim različitim epizodama našeg seksualnog života, isti se hormoni oslobađaju i slični se scenariji ponavljaju. Na primjer, tijekom seksualnog odnosa, oba partnera, muškarac i žena, oslobađaju oksitocin i endorfine. To je početak povezivanja koje slijedi neke modele povezivanja majka-dijete tijekom prvog sata nakon poroda.
Naše posljednje saznanje o utjecaju na ponašanje različitih hormona koji su povezani s procesom poroda, pomažu nam da objasnimo koncept osjetljivog perioda. Jasno je da svi hormoni oslobođeni od strane majke i djeteta tijekom trudova i poroda nisu odjednom eliminirani. Isto tako je jasno da svaki od njih ima posebnu ulogu i u kasnijem povezivanju i interakciji između majke i djeteta.
Izvor: www.roda.hr
