Pročitajte pismo koje je sebi napisala jedna buduća majka.
“Pokušavam zatrudniti zadnjih nekoliko mjeseci i pomislila sam da ću napisati pismo trudnoj sebi, od mene sada kada nisam trudna, tako da ne zaboravim koliko sam željela da imam dijete onda kada budem trudna i u slatkim patnjama trudnoće”.
Evo pisma:
“Draga trudna ja,
nisam trudna. Pišem ti sada da se sjetiš kako si se osjećala prije, ako si sada sretnica koja je trudna. Da budemo iskreni, onda kada si trudna, skoro zaboraviš koliko je bilo teško da beba nastane. A već si se počela žaliti.
Ne krivim te, stvoriti bebu je teško. Jako teško.
Sjeti se da ti pišem ja kada nisam bila trudna, a stvarno sam to željela. I nakon mnogo pokušaja, nije bilo bebe. Ovo čitaš ustvari u budućnosti, već si trudna. A ovi mjeseci razočarenja ti se čine već daleko, obzirom da ne možeš stati u odjeću i sve si iscrpljenija.
Prije nego što se počneš previše samosažaljevati, pomisli na sve negativne testove trudnoće, i kako si se osjećala kada se plus nije nikada pojavljivao. Sjeti se kako je bilo izaći iz kupatila, sa osmijehom reći svom suprugu: pretpostavljam da nam nije suđeno sada.
Sada, probaj se sjetiti trenutka kada se plus magično pojavio. Kako je tvoje srce zamalo eksplodiralo i htjela si da se srušiš od sreće. Planirala si kako ćeš suprugu reći i iznenaditi ga.
I molim te, sjeti se njegovog izraza na licu kad je saznao da će ponovo postati tata, bukvalno se ponovo zaljubio u tebe.
Znam da se osjećaš neatraktivnom, debelom. Možda pomisliš da bi bolje bilo da se nije ni desilo. Vjerovatno gledaš svoje slike, one kada nisi bila trudna i misliš: ne, nikad neću više ovako izgledati.
Ali pokušavam te podsjetiti koliko si željela tu bebu. Koliko si se molila, sanjala, skoro svaki dan.
I da, mogu li ti još nešto reći? Znaš od prošle trudnoće, koliko će se ovo brzo završiti i kako ćeš se jednog dana okrenuti i vidjeti svoje bebice kako rastu prebrzo i doslovno ćeš zaplakati. Zato cijeni vrijeme. Molim te. Obje znamo da je to to.”
Pismo je napisala Mellisa Willetd.
