“Narcizam se obično razvija u okruženjima gdje postoji miješanje pretjeranog i nedovoljnog hvaljenja”, tvrdi psihoterapeutkinja Chelsey Call.
Ona pojašnjava da je za takve situacije karakteristično pretjerano hvaljenje sa fokusom na status, novac, izgled.
“Pretežno je fokus na to kako stvari izgledaju drugima ili je sve fokusirano na vanjska dostignuća, dok se sa druge strane ne posvećuje dovoljno pažnje podučavanju djece o empatiji, razvijajući njihov osjećaj za sebe, samopoštovanje i povezanost sa drugima”, tvrdi Call.
Prema mišljenju stručnjaka za mentalno zdravlje, postoje tri glavna načina na koja djeca odrastaju i postaju narcisi. Među njima su situacije kada dobijaju previše pohvala zbog svojih osobina, zatim situacije kada njihove emocije nisu prihvaćene pa ih roditelji ignorišu ili kada se suočavaju sa traumama i zlostavljanjem.
Iako ovi primjeri ne garantuju da će dijete postati narcis, mnoga djeca koja doživljavaju ovakve izazove nekada odrastaju u empatične odrasle osobe.
Roditelji također mogu pretjerano razmaziti djecu tako što im dozvoljavaju da ispoljavaju bijes bez posljedica,, ne dozvoljavajući im da nauče kako se nositi sa emocijama.
“Svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno, ali svako je poseban. U okruženju koje generiše narcisoidnost, to je: ‘Bolji si od svih ostalih. Ti si posebniji od ostalih.’ To je skoro kao da se grandioznost roditelja projektuje na dijete. To je još jedan put ka narcizmu”, kazala je Call.
Nedovoljno pažnje i pohvala može da pokvari djetetovo samopoštovanje i osjećaj samovrijednosti, usađujući u njega duboku nesigurnost koja je u srži narcisoidnog stila ličnosti.
Uz to, djeca koja trpe zlostavljanje imaju veći rizik od razvoja mnoštva problema mentalnog zdravlja kao i narcisoidnog stila ličnosti.
“Emocionalno zlostavljanje može doći iz kuće, ali može doći i iz drugih sredina poput škole. Ako je dijete maltretirano u školi, to može dovesti do razvoja narcisoidnih tendencija”, tvrdi stručnjakinja.
Izvor: klix.ba