Odvikavanje od dojenja po definiciji počinje kada dijete započne uzimati bilo kakvu drugu hranu osim majčinog mlijeka.
Postoji uglavnom nekoliko pristupa odvikavanju: postepeno, djelomično (preskakanje samo nekih dojenja), iznenadno, planirano i prirodno.
Vrlo je rijetko da se dijete mlađe od godinu dana odvikne samostalno tj. prirodno, ali naravno nije nemoguće. Svako je dijete posebno i ima vrlo individualni razvojni put.
Odvikavanje u prvoj godini može uslijediti kada bebi počnu izbijati zubići ili kad beba počinje učiti nove vještine npr. puzati, nerado se smiruje jer je preokupirana svojim novootkrivenim mogućnostima i lako ju je, pogotovo u uzrastu od šest do dvanaest mjeseci, omesti u dojenju pa bi joj zbog toga i trebalo omogućiti mirnije uslove prilikom hranjenja.
Ako je dijete starije od šest mjeseci, savjet je da se dijete prvo podoji, pa da mu se tek tada ponudi “čvrsta” hrana, jer će u obrnutom redoslijedu naravno biti potpuno nezainteresirano za dojenje. U uzrastu do godinu dana, ako dijete odbija dojenje (dojenje je rjeđe i kraće), poželjno bi bilo da se majka, ako ima mlijeka, nastavi izmlazivati pa djetetu umjesto bilo kakvog alternativnog ponudi svoje mlijeko pa onda hranu, kašice i povrće priprema na svom, izmlazanom mleku.
Preporuka UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) je da bi se dijete trebalo dojiti do druge godine života, pa nastaviti i dalje sve dok majka i dijete to uzajamno mogu i žele.
Izvor: www.klubtrudnica.net