Greške u očevoj DNK mogu biti uzročnici rijetkih bolesti kod djece, jer se upravo od očeva nasljeđuje četiri puta više novih mutacija nego od majki, pokazalo je istraživanje islandskih genetičara.
Tokom studije proučavano je 14.000 Islanđana i došlo se do zaključka kako muškarci prenose jednu novu mutaciju svakih osam mjeseci, dok žene novu mutaciju prenesu tek svake tri godine. Matematičkim slijedom, to znači da bi dijete tridesetogodišnjih roditelja naslijedilo u proseku 11 novih mutacija od svoje majke, a od oca čak 45, prenosi mojdoktor.me.
“Iako su nove mutacije dovele do varijacija ljudskog genoma koja je nužna za evoluciju, takođe se smatra da su one odgovorne i za većinu slučajeva rijetkih bolesti u djetinjstvu”, rekao je Kari Stefanson, istraživač islandske genetičke kompanije, koji je vodio studiju čiji su rezultati objavljeni u časopisu “Nature”.
Iz ranijih istraživanja je poznato da djeca starijih očeva imaju veći rizik od razvoja određenih poremećaja, uključujući intelektualne teškoće, autizam i šizofreniju. Djeca nasljeđuju nove mutacije koje se stvaraju u očevoj spermi i majčinim jajašcima. Muškarci prenose više mutacija od žena jer proizvode spermu na način koji nije sa vršen za kopiranje DNK, pa s vremenom njihova sperma akumulira sve više mutacija.
Genetičar, dr Miodrag Stojković, koji je inače prvi u svijetu dobio dozvolu da se bavi kloniranjem ljudskih embriona, kaže da je ovo potvrda davnih istraživanja i zaključaka da što je genetički materijal stariji to je i predispozicija za bolesno potomstvo veća.
Prije skoro 100 godina genetičar Haldan je definisao nešto slično studirajući prenošenje hemofilije na potomstvo i došao do zaključka da se neke bolesti prenose upravo preko očevog X hromozoma. Kasnije, 2012. se zahvaljujući naučnicima iz Velike Britanije i Islanda dolazi do saznanja da što su očevi stariji to je izraženiji rizik da djeca obole.
Objašnjenje za to je da se kod muškarca spermatoizoidi neprestano “proizvode” i da pri tome vrlo često nastaju mutacije, za razliku od žena koje su rođene sa životnom rezervom jajnih ćelija koja se troši -, objašnjava dr Stojković On kaže da ne treba zaboraviti da je broj godina i za oca i za majku jako bitan, ne samo zbog pojavljivanja mutacija u genetskom materijalu ili eventualnog steriliteta kada postoji želja za potomstvom, već zbog toga što se (što duži to gore) negativni uticaji načina života kao i sredine odražavaju i na kvantitet i kvalitet spermatozoida i jajnih ćelija.
Stručnja javnost takao već dugi niz godina zna da se rizik za dijete s medicinskim stanjem genskog materijala znatno povećava s godinama oca u vrijeme začeća. Zbog toga je i preporučena gornja starosna granica za doniranje sperme 40 godina u Velikoj Britaniji. Jednostavno rečeno, genetski kvalitet sperme mlađih muškaraca, u smislu novih mutacija, mnogo je bolja od starijih muškaraca.
Izvor: tuzlanski.ba