Danas nikada ne možete ugoditi roditeljima – jer uvijek neko zna bolje od vas. Četrdesetogodišnja novinarka i majka četverogodišnje djevojčice Silke Brickwedde priznaje: Radim svaki dan greške i nadam se da je moje dijete unatoč tome sretno.
Majka sam koja je očigledno preglupa za sve. Previše sam glupa da bih svoju kćerku jedinicu odgojila da ne bude egocentrik. Jedna sam od onih koja kao helikopterom parkira auto direktno ispred vrtića. Osim toga činim sve pogrešno jer radim. A mislim da bih sve radila pogrešno i da ne radim. Majke i očevi su dosadnjakovići kojima ne bi trebali povjeravati djecu.
Roditelji sve čine pogrešno. Barem je javnost tog mišljenja i roditelji …oni drugi su tog mišljenja. Tog mišljenja su oni koji preko društvenih mreža plasiraju “Mommy Wars” ili „Rat mama“. Oko tema gdje ne smiju postojati dva mišljenja: porodični krevet, dojenje, platnene pelene vs. jednokratne. Ako neko od navedenih tema postavi na facebooku, može slobodno uzeti kokice i udobno se zavaliti u stolicu jer ono što će uslijediti, biće zasigurno zabavno.
Odgajati danas skoro niko ne zna, ili?
Nije samo pitanje: da li dopustiti djetetu noću da se ubaci u krevet roditelja aktuelno, nego i tema: raditi ili ne raditi ako ste majka.
I eto nas. Društvo ismijava roditelje, ne roditelje, nego majke jer su zaostale u poslu. Ismijavaju majke jer je nekada ranije sve bilo bolje i da su djeca bila bolje odgojena. Odgajati danas svakako niko ne zna.
Prije nije bilo helikopter-roditelja nego su sami morali pješke odvesti djecu do vrtića po svakakvim vremenskim uslovima i hodati čak kilometrima. Tako barem tvrde na društvenim mrežama.
Postoje li danas uopšte normalni roditelji?
Da li danas uopšte postoje roditelji koji su normalni? Među svim tim luđacima koji se previše ili premalo brinu o svojoj djeci. Postoje li skroz normalni roditelji koji su ponosni ali koji u srcu znaju da njihov mališan nije pretjerano nadaren, iako mu ponekada izleti neka pametna stvar? Oni koji znaju da im preslatka kćerkica zna biti jako bezobrazna?
Roditelji koji su pročitali puno savjeta stručnjaka za odgoj i koji znaju da im to ništa pretjerano ne znači? Ne znači jer i dalje se ipak izderu na dijete i prijete im stvarima koje ne piju vode, kao npr. nećeš ništa dobiti od Djeda Mraza, što se kosi sa savjetima priznatih stručnjaka za odgoj.
Stručnjaci savjetuju i da se slijedi instinkt, a meni moj često kaže da bih malo trebala istući svoju kćerku ali mi onda razum kaže da to ništa neće promijeniti.
Zar ne želimo jednostavno sretnu i zadovoljnu djecu?
Postoje li još uvijek roditelji koji žele samo sretnu djecu? Koji se raduju kada dijete kaže „hvala“ i „molim“? Postoje li roditelji koji jednostavno žele da uživaju i da se zabavljaju sa djecom?
Mislim da postoje; brojni roditelji koji su takvi, ustvari većina ih je takvih. Ja kao majka pravim svaki dan dosta grešaka i pri tome ne mislim da sam beznadežan slučaj.