Porod u BiH se često dešava po istom principu, a žene nemaju mnogo izbora. Međutim, u inostranstvu porod izgleda dosta drugačije, a žene imaju mnogo mogućnosti kako bi im se sam porod olakšao. Donosimo vam priču i slike nevjerovatnijih fotografija rođenja Tobias Joseph Harry Hankinsa.
Fotograf je pratio cijeli događaj
Fotograf Alexa Clarke Kent je fotografisao porod svoje prijateljice Liz dok je rađala svoje treće dijete. Evo kako se događaj razvijao…
U ranim jutarnjim satima, stigao je poziv fotografu. Liz je bila u bolnici, a doktor je već inducirao porod, bila je na na sredini kontrakcija u bolnici sa svojim suprugom Richom. Liz je željela porod kući, ali doktor je odlučio da porod inducira, pa je zbog toga morala biti u bolnici. “Nakon što sam stigao, babica je premjestila Liz u sobu sa bazenom za porod. Ovo je bilo ono čemu se Liz nadala kada je maštala da će se poroditi u kućnoj atmosferi“, rekao je fotograf Alexa.
Liz se činilo ugodno u bazenu, topla voda joj je smanjivala bol u leđima. Liz je nekoliko sati trpjela bolne kontrakcije, a suprug Rich je bio pored nje. Oboje su se činili iscrpljenim prema riječima fotografa.
Iako se činilo da stvari napreduju, pregled je pokazao da se situacija ne odvija kao što su se nadali. Došlo je do tačke kada je bol bila nesnošljiva, i odlučeno je da Liz dobije epiduralnu anesteziju.
Nekoliko sati se pratilo kako napreduju Liz i beba, i oko 13 sati, beba više nije bila sretna kao ranije u trbuhu, a doktori su odlučili da je potreban hitan carski rez. U ranijem razgovoru, Rich i Liz su odlučili da Rich neće moći gledati ukoliko dođe do carskog reza. “Odjednom moja uloga više nije bila samo fotografska, nego sam držao ruku i pomagao Liz tokom procedure. Nikada neću zaboraviti pogled na Lizinom licu dok je ležala na operacijskom licu sa zavjesom koja joj je blokrala pogled. Gledala me je i nije skretala pogled. Bila je mirna”, rekao je fotograf.
“Prije nego što smo vidjeli bebu, mogli smo je čuti. To je trenutak kada su se svi u sobi nasmiješili sa pogledom olakšanja na licu doktora, babice i medicinskih sestara. Dječak je plakao. To je trenutak kada su ga donijeli na svijet, mislio sam da će mi srce pući”.
“Činilo se kao da je vrijeme stalo na 10 sekundi, kada su ga držali i prerezali mu pupčanu vrpcu, a onda kao da se opet sve ubrzalo”. Liz je izgubila mnogo krvi, ali je uspjela držati svog sina nekoliko minuta, dok ga nisu odnijeli njegovom ocu, koji je nestrpljivo čekao pred vratima.
Fotograf kaže da su ovi trenuci bili neprocjenjivi. Trenutak kada beba otvara oči prvi put i sreće se sa pogledom svoje mame. Trenutak kada njegove suze prestaju kada ga uzima mama i tješi. “Taj dan nikad neću zaboraviti. Veliko poštovanje imam prema Liz za njenu nevjerovatno hrabrost i snagu. Drago mi je da su moji snimci ustvari bile njihove oči.”
