Ovo je iskrena priča jedne mame o njenom porodu.
“Tvoja babica će biti Steve”, rekla mi je sestra. “Pogledala sam i vidjela mušku babicu. Znam da sam staromodna, ali zaista sam željela da mi žena pomogne na svijet donijeti dijete. Neko ko ima isto tijelo kao ja. Sigurno je primijetio moj pogled nevjerice. Sljedeće jutro, šest dana od mog termina poroda, a već smo došli do porođaja. Imala sam kontrakcije kod kuće i kada su postale intenzivnije odlučila sam da je vrijeme da krenem. Sestra me je dočekala, odvela u rađaonicu i upoznala za Stevom.
Moja maternica me je uništavala iznutra, i nije postojalo disanje koje to moglo promijeniti. Meni se činilo kao da me muče u seriji Game of Thrones. Iako nisam bila mučena, prilično sam sigurna da djeluje kao na porodu. Steve, moja muška babica je opominjala mog muža da prestanem vrištati. Nije bio sretan kako sam se nosila sa porodom, a sigurna sam da su me mogli čuti i milju daleko. Kada mi je Steve, babica, prišao krevetu da provjeri koliko sam otvorena, pukao mi je vodenjak. Pomogli su mi da se popnem na bolnički krevet. Bila sam na koljenima i rukama kada sam imala još jednu kontrakciju i izašla je bebina glava.
Steve mi je rekao da će biti još jedan pritisak i da će beba izaći. U to vrijeme sam imala nuždu po jastuku koji je bio ispod mene dok je bebina glava izlazila. Da, ovo je istina. I to se dešava. Steve je nakon što je beba izašla odmotao pupčanu vrpcu koja je bila oko bebinog vrata. Ne sjećam se ni kako, ali sam se našla u krevetu na leđima držeći svog sinčića. Ubrzo je iz mene izašla i posteljica. Beba je rođena u 10 sati ujutro, 20 sati nakon što smo stigli. Sigurna sam da sam rekla neke neprikladne riječi Steveu, ali na kraju sam ostala sa sestrama koje su se brinule o meni i bebi.
I na kraju, hvala Steveu što je moju bebu donio na svijet. Izvinjavam mu se na neprikladnim komentarima.”
