Evo nas krenuli smo u vrtić. Moj dječak ima 2,5 godine i prvi put kreće u vrtić. To je starija jaslička grupa koju pohađaju djeca uzrasta 2-3 godine. Ima ih puno, 32, ali sreća imaju veliku i najljepšu sobu u vrtiću “Dječji grad”. Tu su 3 učiteljice koje ih vole, paze i maze, mijenjaju se, ali uvijek su 2 u sobi.
Svi preduslovi za naš polazak u vrtić su ispunjeni. Mama ima debelo iskustvo sa vrtićem Dječji grad, od jaslica do najstarije grupe, mislila sam ovaj put će biti najlakše sve sam isprobala i sve znam, prošla krize odvajanja, knedle u grlu dok se vozim kući nakon ostavljanja djeteta u vrtiću i biću velika i hrabra.
Ali meni je sada još teže i odgađam polazak. Umjesto 1. septembra, kasnimo i “vadim” se da je još Ramazan, pa Bajram, a ustvari želim da se svi u novoj grupi dobro isplaču i priviknu na novu sredinu, a onda će doći moj mali razmaženi dječak koji će imati tetino krilo samo za sebe. Uradili smo bris grla i nosa, sve je u redu i jednog sunčanog ponedjeljka svi “džematile” idemo u vrtić. Moja najstarija kćerka je školarac, ali je uzbuđena i želi i ona s nama. Druga mamina princeza je ove godine najstarija grupa u vrtiću i jedva čeka da vidi omiljene učiteljice i staru raju. Moj muž je na godišnjem odmoru i svi smo krenuli zajedno, kao da nam je prvi put, a ne već treći prvi dan u vrtiću .
Ja, mama koja ne kasni, za razliku od ostalih članova porodice, sad izlazim zadnja iz kuće, nervoza u stomaku, možda smo prekasno krenuli, mogli smo i sutra početi, a oni u autu svi sretni, pričaju svi odjednom, moj muž nabraja šta sve danas moramo uraditi i završiti i niko se ne priprema i ne razmišlja o tome kako će naš novi prvačić ostati sam u vrtiću.
Prvo odvajanje prolazi super, ali tome sam se i nadala. Znam već da prvi dan ni ne skontaju da su ostali sami u sobi punoj dječijeg smjeha, igre i galame. Super smo to odradili, ali moj muž tek sad pokazuje da nije baš totalno “cool” kako se želio prikazati. Napominje me šta sam sve zaboravila reći tetama, o odlasku na WC, o tome da mu skinu majicu dugih rukava, pa da ima ispod kratkih, da će mu biti vruće, pa …. hehehehe. Prvi dan smo najavili da ćemo doći po njega prije spavanja. Naravno, zakasnili smo par minuta i sva djeca su već legla u krevete, a on je sjedio na stolici i čekao mamu i tatu. Sladak je i veliki i pametan i …. kad nas je vidio briznuo je u plač. Ali cijeli dan je pričao o vrtiću, o tetama, o tome kako će sutra opet i o djevojčici koja mu je uzela autobus.
Drugi i treći dan je trebalo biti puno teže, sad već zna da ostaje sam, njegovo često ponavljanje rečenice: I ti brzo dođeš po mene! značilo je da ima i on neku utjehu. A mi iskusni “ostavljači djece u vrtiću” znamo da nema puno priče u autu o vrtiću. Pripreme i objašnjenja kako je tamo lijepo, kako ima puno djece, kako će mama brzo doći, završite još kod kuće. U autu slušajte omiljene pjesme, pričajte o svemu samo ne o vrtiću. Dok prolazite kroz vrtić pokazujte mu crteže, ukrase na zidovima, skrećite pažnju od roditelja i djece koja se pozdravljaju. I ulazak u sobu neka bude brz. Nemojte misliti da morate dobiti mahanje i pusu na rastanku, taj prizor iz dječijih filmova nije snimljen u prvoj sedmici privikavanja na vrtić. To će doći poslije. Ovih prvih dana učinite to odvajanje djetetu što bezbolnijim. Predajte ga u ruke učiteljice, brzo se sklonite iz njegovog vidokruga i vidjećete da će proći lakše. Ja onda obično ostanem viriti kroz ključaonicu, osluškujem na vratima, gledam kroz prozor i šetam još pola sata oko vrtića .
Tri dana smo proveli bez suza na rastanku, učiteljice su pune riječi pohvale, jede (čak i grah i mahune, što kod kuće još nikad nije pojeo!), spava i ide na WC kao veliki. Još uvijek se mazi i plače kad dođemo po njega, ali ništa za to, sad je u mom zagrljaju i mom krilu koje su sestre odvojile ovih dana samo za njega.
Ali stigla je i stara vrtićka pratnja, temperature i upala grla. Ostali smo kući već 5 dana. Ponovo se javlja strah od novog privikavanja, ali jutros moj dječak dok pratimo babu na posao, sestru u školu, meni plače i kaže: Hoću i ja na vrtić!
By Trostruka mama
Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne moraju odražavati stavove redakcije portala.
