Ne igra se s djecom, ne vodi ih liječniku, ne kupa ih, ne pomaže u učenju. Moj suprug nije dobar otac
Psihologinja i pedagoginja savjetuju što učiniti u tom slučaju
Suprug i ja imamo 4-godišnjeg sina i 8-godišnju kći i oboje smo zaposleni. Iako je moj suprug dobar čovjek, smatram da nije dobar otac jer se uopće ne bavi djecom. Ne vodi ih liječniku, ne kupa ih, ne pomaže u učenju, ne druži se i ne razgovara s njima i ne da mu se provoditi vrijeme u igri s njima. Oni su oduševljeni kad ih povremeno škaklja, diže u zrak ili se hrva s njima, no sav težak posao roditeljstva je na meni. Ljuta sam zbog svega i bojim se da, kad djeca porastu, neće imati nikakav odnos s njima. Što da učinim?
Anabela, Zagreb
Ovo je vrlo čest problem s kojim se suočavaju mnoge majke i zapravo se, kako ističu stručnjaci, radi o odsutnosti ili isključenosti partnera iz roditeljskih obaveza i dužnosti, ali i općenito iz uloge oca u koju se ubacuje samo povremeno, moglo bi se reći kao “tata za slikanje”. Dok sav rudarski posao roditeljstva pada na leđa supruge i majke, od brige za zdravu prehranu, usvajanja zdravih navika, liječenja, tješenja i uspavljivanja do učenja, vođenja na aktivnosti i rođendane, izlaženja na kraj s tantrumima, tinejdžerskim problemima i buntom, suprug kao da živi u nekom paralelnom svemiru. Mnogi očevi ne sudjeluju u roditeljskim obavezama, a razumijevanje uzroka takvog ponašanja, olakšat će pronalaženje rješenja, smatra pedagoginja Elena Cortinovis.
– Naslijedili smo tradicionalni odgoj i stav u kojem je tata autoritet kojeg se bojimo, a teret svakodnevice i skrb o djeci je majčina briga. Druga stvar koju smo baštinili iz prošlosti i koja se jako teško mijenja jest koncept prema kojem suprug i otac “mora pomoći” majci i supruzi, kao da joj pruža podršku i pomoć u nekom zadatku koji s njim nema nikakve veze – pojašnjava Cortinovis ističući kako same žene često doprinose održavanju takve vizije zasipajući supruge pohvalama čim se pet minuta poigraju s djecom, a zapravo na taj način same umanjuju važnost njihove uloge kao očeva.
– Tata ne treba “pomagati” jer nije majčin pomoćnik, već je ravnopravni partner, zaštitnik i skrbnik jednako kao i majka – podsjeća pedagoginja.
Razgovor se ne može izbjeći
Roditeljstvo je partnerstvo između supružnika i, ako partneri ne sudjeluju u roditeljstvu u podjednakoj mjeri, to može imati negativan utjecaj na sam brak, ali i na emocionalni razvoj djeteta. Stoga je izuzetno važno što prije početi raditi na rješavanju tog problema, ako je potrebno i uz pomoć obiteljske ili partnerske terapije – ističe klinička psihologinja dr. Emily Edlynn koja otvorenu komunikaciju o tom problemu smatra ključnim i neizostavnim korakom.
– Vjerojatno ćete morati napraviti prvi korak prema partneru da se suočite s tom temom, no nemojte to činiti kad ste ljuti i frustrirani jer vas svađa neće dovesti do rješenja. Otiđite na dugu kavu sa suprugom i bez optužujućeg tona ispričajte što osjećate. Recite da “ste primijetili da se distancirao od djece i da želite poraditi na tome da se s njima zbliži” – savjetuje dr. Edlynn. I pedagoginja Cortinovis naglašava važnost pravilnog pristupa komunikaciji.
– Neagresivna komunikacija je jedino rješenje, ostalo je manipulacija. To znači da ćete više postići kažete li “Meni i djeci potrebno je više tvog prisustva” nego “Tebe nikad nema” ili kažete li “Bio bi odličan pomagač u učenju djetetu”, a ne “Nikad mu ne pomažeš” – kaže.
Još jedan savjet stručnjaka jest i da napravite popis svih obaveza oko djece te da u zajedničkom dogovoru razdijelite dužnosti. To ne mora striktno biti pola-pola, neka svatko preuzme onaj dio koji mu bolje “leži”
Vaš način nije jedini ispravan
Možda se trebate zapitati i koliko ste sami doprinijeli takvoj podjeli roditeljskih zadataka i obaveza.
– Koliko ste puta u prvim mjesecima i godinama života djeteta prekorili supruga zato što drži bebu na pogrešan način, zato što je “pogrešno” premotao dijete ili ga kritizirali da je neoprezan u igri s djetetom? Možda ste i nesvjesno preuzeli sve na sebe i time izazvali kod partnera osjećaj da nije dorastao zadatku pa se s vremenom počeo povlačiti iz svega – kaže Cortinovis napominjući da nije rijetkost da se žene žale na neuključenost očeva, dok istodobno svaki njihov potez u vezi djece kritiziraju ili “ispravljaju”. Dodaje i da to za sobom povlači i kritiku djece koja su navikla da sve obavlja majka pa kad se otac pokuša u nešto uključiti, nailazi na obeshrabrujuće komentare poput “Mama to ne radi tako!”.
– Želite li promijeniti dinamiku roditeljstva, trebali biste dopustiti suprugu da stvari učini na “svoj” način. Ne postoji jedan način da se nešto učini. Pokušajte biti fleksibilniji i dopustiti mu da stvori svoj stil roditeljstva, a pritom djeci objasnite da je u redu da mama i tata neke stvari rade različito. Uostalom, to će i djeci pomoći da postanu fleksibilnija, a to je karakteristika koja će im itekako trebati u životu – savjetuje Cortinovis.
Jeste li sigurni da mu dopuštate da bude “tata”?
Ovo se pitanje nadovezuje na prethodno spomenut problem. Ako vjerujete da ništa neće učiniti kako treba i zato mu ni ne dopuštate da se miješa u odgoj i brigu o djetetu, nemojte se čuditi što se povlači iz roditeljstva.
– Biti otac znači brinuti o djetetu i provoditi s njim vrijeme, a to je ono to ne možda ne dopuštate suprugu, barem ne način na koji bi on to volio. Da bi se mogao uživiti u svoju ulogu oca i biti tu uvijek kad je djetetu potrebno, trebate partneru ostaviti prostora da izgradi tu emocionalnu bliskost, bez vašeg uplitanja – smatra Cortinovis.
– Ne ostavljajući mu vremena i prostora kreirate situaciju u kojoj djeca razvijaju veću bliskost s vama, a otac se tada može osjećati manje važan i podcijenjen. Osjećajući se odbijeno, neki muškarci se sve više povlače i manje bave djecom. Ako vaše dijete, po povratku iz škole, tati kaže samo “Bilo je ok”, a onda s vama provede sate pričajući sve detalje svog dana, nije čudo ako će se otac osjećati isključeno – kaže dr. Edlynn koja kao rješenje predlaže da svaki mjesec isplanirate za supruga dane “jedan na jedan” s djecom.
– Jednom mjesečno neka suprug povede u izlazak svako od djece. To ne treba biti ništa skupo niti ekskluzivno, dovoljno je da provede s njima neko vrijeme nasamo, slušajući ih, upoznavajući i zbližavajući se s njima – savjetuje dr. Edlynn.
Možda nikada neće biti 50/50
Još jedan savjet stručnjaka jest i da napravite popis svih obaveza oko djece te da u zajedničkom dogovoru razdijelite dužnosti. To ne mora striktno biti pola-pola, neka svatko preuzme onaj dio koji mu bolje “leži”, u kojem se lakše snalazi, ili prema danima kada tko ima više vremena i energije. Važno je samo da oboje zajedno poradite na tome da budete ravnopravni roditelji. Naravno, potrebno je i strpljenja jer se stvari neće promijeniti preko noći, ali uz iskrenu komunikaciju i zajednički trud, rezultati će s vremenom postati vidljivi, smatra dr. Edlynn. Naravno, sve to podrazumijeva volju i želju za suradnjom s druge strane.
– Nije vaš posao da “popravite” suprugovo ponašanje, već da mu svojim ponašanjem omogućite da se više uključi i pokažete da ga poštujete kao roditelja i da ga trebate kao partnera u roditeljstvu. No, ako ništa od toga ne pomogne, za dobrobit djece bilo bi pametno potražiti stručnu pomoć obiteljskog terapeuta – zaključuje psihologinja.