1. Mit: Često dojenje smanjuje produkciju mlijeka, slabi reflex otpuštanja mlijeka i uopċe loše utiče na uspjeh dojenja.
Istina: Ponuda mlijeka je optimalna ako zdravu bebu dojite onoliko često koliko ona pokazuje potrebu. Refleks otpuštanja mlijeka je najjači kada je dovoljna ponuda, koja obično nastaje kada se bebe hrane na zahtjev.
2. Mit: Majka treba dojiti samo 4-6 puta dnevno kako bi održavala dobru ponudu mlijeka (kako bi imala dovoljno mlijeka)
Istina: Istraživanja pokazuju da kada majka doji često, u prosjeku 9,9 puta dnevno u prve dvije sedmice, proizvodnja mlijeka je veća, beba dobiva više na težini, i majka doji duže. Produkcija mlijeka je u vezi sa učestalošċu dojenja, a količina mlijeka opada ako je broj podoja manji ili ograničen.
3. Mit: Bebe dobiju svo mlijeko koje im je potrebno u prvih pet do deset minuta dojenja.
Istina: Dok neke starije bebe mogu uzeti većinu mlijeka u prvih pet do deset minuta dojenja, to se ne može generalizirati za sve bebe. Novorođenčad, koja uče dojiti i nisu uvijek učinkovita kod sisanja, često trebaju puno više vremena da se nahrane. To zavisi i od refleksa otpuštanja koji je različit kod majki. Dok mnoge majke imaju dobar refleks otpuštanja i mlijeko im „poteče“ odmah, neke možda i ne mogu. Kod njih dolazi do otpuštanja mlijeka u serijama nekoliko puta u toku jednog podoja. Umjesto da pretpostavljamo je li beba završila ili ne, najbolje je omogućiti bebi sisanje dok ne pokazuje znakove sitosti, kao što su samo-odvajanje od dojke, opuštenost šake i ruke.
4. Mit: Majka dojilja treba imati pauze između hranjenja tako da će grudi imati vremena za punjenje.
Istina: Svaka beba / majka veza je jedinstvena. A tijelo dojilje uvijek proizvodi mlijeko. Njene grudi funkcioniraju dijelom kao “spremnici”, neki spremnici imaju više mlijeka od drugih. Prazne dojke, tijelo brže proizvodi mlijeko i puni dojke, a punije dojke, znak tijelu da uspori sa proizvodnjom mlijeka. Ako majka stalno čeka da joj se grudi “napune” pa da doji, njeno tijelo može dobiti poruku da proizvodi previše mlijeka i može smanjiti ukupnu proizvodnju.
5. Mit: Bebe trebaju samo šest do osam hranjenja dnevno do osam sedmica starosti, pet do šest hranjenja dnevno do tri mjeseca, ne više od četiri ili pet hranjenja dnevno za šest mjeseci starosti.
Istina: Učestalost hranjenja dojene bebe će varirati u skladu sa ponudom i količinom mlijeka, kao i razvojnim potrebama bebe. Skokovi u razvoju i bolest mogu privremeno promijeniti obrazac hranjenja bebe. Studije pokazuju da ċe bebe dojene na zahtjev prihvatiti obrazac dojenja koji odgovara trenutnoj situaciji. Pored toga, kalorijski unos dojenih beba se povećava prema kraju hranjenja, tako stavljanje ograničenja na učestalost ili trajanje hranjenja može dovesti do neadekvatnog unosa kalorija.
6. Mit: Količina mlijeka koju beba uzima (kvantitativno), bilo da se radi o majčinom mlijeku ili o formuli, određuje koliko dugo može biti razmak između hranjenja.
Istina: Dojene bebe imaju brže pražnjenje želuca nego bebe hranjene formulom – oko 1,5 sat u odnosu na do 4 sata – zbog manje veličine molekula proteina u ljudskom mlijeku. Zato je vrsta mlijeka koju beba uzima važan faktor u određivanju učestalosti hranjenja.
7. Mit: Nikada ne budite bebu koja spava kako bi je dojili.
Istina: Dok ċe većina beba ukazati kada im je potrebno da jedu, bebe u novorođenačkom periodu ne mogu se probuditi dovoljno često same i trebaju biti probuđene kako bi dojile najmanje osam puta dnevno. Rijetko buđenje zbog hranjenja može biti uzrokovano zbog lijekova koje majka uzima, žutice, traume, cucle.
8. Mit: Majke koje doje uvijek moraju dojiti na obje dojke kod svakog hranjenja.
Istina: Važnije je da beba izdoji jednu dojku potpuno, čak i ako to znači da neċe dojiti iz druge dojke u jednom hranjenju. Ako se beba prerano prebaci na drugu dojku, može se desiti da doje samo „prvo“ (foremilk) mlijeko koje je manje masno, a ne „zadnje“ (hindmilk) koje je obično masnije. U prvim sedmicama majke nude obje dojke kod svakog hranjenja kako bi se uspostavila/poveċala ponuda mlijeka.
Izvor: LLLI
