Svaki dan trebate ustati u 5 ujutro kako biste u miru stigli obaviti jutarnju tjelovježbu, meditirati, odgovoriti na mailove i pripremiti zdravi obrok prije nego se obitelj ustane, a vi krenete na posao.
Svaki dan trebate, isto tako napraviti 10 000 koraka.
Svaki dan trebate čitati novosti iz poslovne zajednice i naučiti nešto novo kako biste ostali konkurentni.
Svaki dan trebate provesti s djetetom barem četiri do pet sati u svjesnom odnosu, dakle ne da dijete bude prisutno dok su oba roditelja na mobitelu.
Svaki dan trebate i pospremiti kuću.
Svaki dan trebate popiti puno litara vode.
Svaki dan trebate spavati barem osam sati.
Svaki dan, svaki dan…umorili ste se vjerojatno od toga što se sve mora u jednom danu koji ima, eto, samo 24 sata.
Svaki dan trebate „samo pet minuta“ za ovo i ono…znate i sami. Sve se nešto mora i sve je nešto samo pet minuta. I dok to čitate, u vama se rađaju dvojaki osjećaji: oni da ste običan luzer koji to ne može stići, dok drugi očito mogu ili pak krećete u totalnu suprotnost jer od toliko moranja vama se na kraju baš ništa ne da.
Zapravo, ne trebate ništa od tog silnog moranja.
Slušate li različite ljude, čut ćete informacije koje vam oni žele servirati. Nerijetko su te informacije vezane direktno za prodaju onog što oni nude.
Zapravo, puno tog moranja jest marketinški trik. Kao primjer s potrebnih minimalnih deset tisuća koraka dnevno koje čovjek treba napraviti da bi živio zdravo.
Japanska tvrtka još je prije 40 godina počela prodavati brojače koraka, tzv. pedometre, a naziv uređaja „za brojanje 10 000 koraka“ je odabran samo zato jer znak za „10 000“ izgleda poput osobe koja hoda!
Isto tako, moraju li muškarci svaki dan popiti tri litre, a žene dvije litre vode? Ne. Istina je da je optimalno da ljudi kroz dan unesu između dvije i četiri litre vode, no ono što industrija flaširanih voda nekako uvijek uspije ne napomenuti jest da se voda unosi i kroz hranu koju konzumiramo.
FOMO ili „fear of missing out“ je strah da ćete nešto propustiti, a s pojavom društvenih mreža izgleda da je FOMO neizbježan kod većine ljudi. Gledamo kako drugi redovito vježbaju, imaju popeglanu odjeću, putuju, jedu samo zdravo, meditiraju, rade jogu, rade jogu za lice, čitaju, pletu, vezu, slikaju…i sve to u nama stvara osjećaj da smo manje vrijedni jer mi to ne stižemo. Realnost je da nitko ne stiže sve. I da svi moraju birati svoje prioritete.
Osoba koja je fokusirana na karijeru i radi od 5 do 19 sati sigurno se ne može jednako dobro posvetiti obiteljskom životu. Vjerojatno ni ne jede redovito, a možda stigne nešto vježbati. Ili obrnuto.
Osoba koja radi svašta kreativno i nekreativno po kući i posvećena je obitelji i djeci, sigurno ne stiže raditi desetke drugih stvari koje bi voljela raditi.
Baš nitko od nas ne stiže sve raditi. Čak i kad to jako želimo. Jer život nije linearan, pa tako ni realizacija planova i želja ne može biti linearna.
Stoga nerijetko platimo neke tečajeve, teretane i druge usluge jer MISLIMO da ćemo uspjeti sve stići, a onda se dodatno frustriramo jer ne samo da nismo stigli, nego smo i bezveze potrošili novac. Planiramo, planiramo, a pritom ne možemo kontrolirati budućnost.
Mene čekaju desetci knjiga da ih uhvatim i pročitam jer obožavam čitati, ali otkad imam dijete, ja zaista nemam više toliko vremena da pročitam ono što bih nekad ranije uspjela. Na red čeka i svakodnevno vježbanje popularne joge za lice. Uplatila sam neki tečaj po preporuci, čula sam sve najbolje o tome i iako me i dalje muči podbradak, ne stižem dnevno deset minuta raditi jogu za lice.
Ma tko to nema deset minuta, kazat će mnogi. Imam deset minuta, imam i puno više minuta, ali mi nekako svakog dana bude važnije da nešto drugo stane u tih deset minuta. Život je satkan od niza sitnih zadataka, a čovjek se nekad mora i odmoriti. Ono što nikad sebi ne kradem kako bih imala pet ili deset minuta za nešto jest večernji odmor i spavanje barem sedam do osam sati. Jer umorna ne funkcioniram idućeg dana. Ne želim biti stalno umorna. Ima i dana kad se srušim na kauču i zaspem prije 21 sat! Kad cijeli dan radiš, trčiš i obavljaš neke stvari, pa još kuhaš, pa se baviš djetetom…kad navečer staviš to dijete na počinak i napokon uhvatiš malo odmora za sebe, sigurno nećeš biti motiviran da radiš jogu za lice!
Nisam ni jutarnji tip. Zapravo me dosta smeta sva ta hustle kultura i trend ustajanja u pet ujutro. To je izmislio tip koji se inače diže u pet sati. Ja nisam tip osobe koja bi bilo kome bila dobra da se redovito budim rano. U pet sati ću ustati samo ako je dijete bolesno ili ako baš imam neki ranojutarnji let. Putovanja su mi ljubav pa si dozvolim tu kaznu dizanja ranije ako raniji let znači povoljniju avionsku kartu. Dakle, za nešto ili nekog se mogu ustati pet sati ujutro, ali da bih radila jogu za lice ne. Očito mi podbradak baš i ne smeta toliko jako.
Kad sam odlučila smršaviti nakon trudnoće, demotivirale su me poruke da treba vježbati barem triput tjedno i onda još hodati deset tisuća koraka. Unaprijed sam znala da je takav plan nemoguće za ostvariti u mojoj postavci poslovnog i privatnog života pa onda nisam ni počela vježbati. Tek sam ove godine odlučila da mi je dosta živjeti s deset kilograma viška, ali sam unaprijed odlučila da ću vježbati samo dvaput tjedno i hodati barem 6 000 koraka. Za to sam znala da je ostvarivo. I evo me, u tri mjeseca mršavija sam deset kilograma. Jer nisam ništa morala.
Postoje osobe koje se pokrenu u život tek kad njih vičeš i strogo ih kontroliraš. Vidjeli smo da ima učinka tako nešto u emisiji „Život na vagi“. Ja sam pak tip koji se ne bi pomaknuo s mjesta da na mene digneš glas. Nismo svi isti i ne može pristup svima biti identičan. Isto tako, ne možemo loviti tuđi ritam, tuđe navike, tuđe snove.
Nitko, ali nitko, nije toliko jak da se drži baš svega što želi ili propovijeda. Na kraju krajeva, eno, i Marie Condo je odustala od svakodnevnog čišćenja i minimalističkog pristupa iako je postala globalno popularna po svojoj metodi pospremanja. Naime, postala je majka.
U različitim životnim okolnostima imamo i motivacije i snage i vremena posvetiti se različitim stvarima, a najgora stvar koju sebi možete nametnuti jest da nešto morate. Jer tek onda vjerojatno nikad nećete.
Izvor: slowliving.hr